1Bel se povija, Nebo kleca. Njihove idole nose tovarne životinje. Likovi koje uokolo nosite teško su breme iscrpljenim životinjama.
2Posrću i povijaju se pod teretom, nemoćne da nose tovar idola. I ljudi i njihovi idoli u zatočeništvo odlaze.
3»Slušaj me, Jakovljev narode! Svi vi, koji ste još preostali od Izraelovog naroda; vi, koje podupirem otkad ste začeti i nosim otkad ste se rodili,
4i kad ostarite, ja sam Bog. I kad vam kosa osijedi, ja ću vas podupirati. Ja sam vas načinio i ja ću vas nositi, ja ću vas podupirati i izbavljati.
5S kim ćete me izjednačiti? S kim ćete mi naći sličnost, da se možemo usporediti?
6Neki sipaju zlato iz vreće i mjere srebro na vagi. Unajmljuju zlatara da im od toga napravi boga pred kojim padaju ničice i klanjaju mu se.
7Dižu ga na ramena i nose, stavljaju na njegovo mjesto, a on tamo stoji i odande se ne miče. Ako ga netko pozove, on se ne odaziva i nikoga ne može izbaviti od nevolje.
8Sjećajte se toga i budite jaki, primite to k srcu, buntovnici.
9Sjećajte se onoga što je bilo prije, u davnoj prošlosti. Ja sam Bog, i nema drugoga, ja sam Bog, i nitko mi nije sličan.
10Ja od početka obznanjujem kraj, od davnina ono što će tek biti. Ja kažem: ‘Moj plan će se izvršiti i učinit ću sve što želim.’
11S istoka pozivam pticu grabljivicu, za svoj plan čovjeka iz daleke zemlje. Rekao sam, i izvršit ću, naumio sam, i učinit ću.
12Slušajte me, vi tvrdoglavci, vi koji ste daleko od pravednosti.
13Primičem svoju pravednost, nije više daleko. Moj spas neće zakasniti, Sionu ću dati spas, Izraelu svoju slavu.«