Zechariah 4
1 Tada me anđeo koji je govorio sa mnom probudi opet kao čovjeka koji se budi oda sna.
2 Upita me: “Što vidiš?” Ja odgovorih: “Vidim svijećnjak, sav od zlata, i gore na njemu uljanica. On ima sedam svjetiljaka i sedam cijevi ide k svjetiljkama što su na njemu.
3 Dvije masline stoje uza nj, jedna s desne strane svijećnjaka, a druga s lijeve.”
4 Upitao sam anđela koji je govorio sa mnom: “Što to znači, gospodaru moj?”
5 Anđeo koji je govorio sa mnom odgovori mi: “Zar ne znaš što to znači?” Ja odgovorih: “Ne znam, gospodaru moj!”
6 Tada mi odgovori: “To je Gospodnja riječ Zerubabelu: Ne vojnom moći, niti silom, nego mojim duhom? veli Gospodin nad vojskama.
7 A tko si ti, velika goro? Pred Zerubabelom postat ćeš ravnica! On će iznijeti zabatni kamen s radosnim poklikom: Blago njemu, blago!”
8 Dođe mi ovako Gospodnja riječ:
9 ”Zerubabelove ruke postavile su temelj ovome Hramu. Ruke će ga njegove i dovršiti. Tada ćeš spoznati da me je Gospodin nad vojskama poslao k vama.
10 Jer tko je god prezreo dan malih početaka, vidjet će pun radosti zabatni kamen u Zerubabelovoj ruci. A ovih sedam svjetiljaka Gospodnje su oči, koje prelaze svu zemlju.”
11 Ja ga tad upitah: “Što znače one dvije masline s desne i s lijeve strane svijećnjaka?”
12 I još ga upitah: “Što znače one dvije maslinove grančice, što su uz zlatne cijevi koje odozgo dovode zlatno ulje?”
13 On mi odgovori: “Zar ne znaš što je to?” Ja rekoh: “Ne znam, gospodaru moj!”
14 Tada mi reče: “To su dva pomazanika što kao sluge stoje pred Gospodinom sve zemlje.”