Zechariah 12
1 Osuda. Gospodnja riječ o Izrćlu. Govori Gospodin, koji je razapeo nebo, utemeljio zemlju i stvorio duh čovjeka u njegovoj nutrini:
2 ”Evo, ja ću učiniti Jeruzalem opojnom čašom za sve narode uokolo; a ide se i protiv Jude kad se opsjeda Jeruzalem.\
3 U onaj ću dan učiniti Jeruzalem kamenom spoticanja za sve narode. Svi koji ga dižu, satrt će se. Protiv njega sabiru se svi narodi zemlje.
4 U onaj ću dan”, govori Gospodin, “učiniti da svi konji budu plašljivi i njihovi jahači bezumni. Nad Judinom kućom ću bdjeti, a udarit ću sve konje naroda sljepoćom.
5 Tada će Judini knezovi misliti u sebi: Snagu nalaze stanovnici Jeruzalema u Gospodinu nad vojskama, svojemu Bogu.
6 U onaj ću dan učiniti da Judini knezovi budu kao žeravica u drvlju, kao ognjena zublja u stogu, žderat će zdesna i slijeva sve narode uokolo. A Jeruzalem će i dalje ostati na svom mjestu u Jeruzalemu.”
7 A najprije će Gospodin spasenje dati Judinim šatorima, da se ponos Davidove kuće i ponos jeruzalemskih stanovnika ne digne iznad Jude.
8 U onaj će dan Gospodin zaštititi jeruzalemske stanovnike. Najslabiji među njima bit će u onaj dan kao David, a Davidova kuća kao Bog, kao Gospodnji anđeo pred njima.
9 U onaj ću dan gledati da uništim svaki narod koji dolazi protiv Jeruzalema.
10 A na Davidovu kuću i na jeruzalemske stanovnike izlit ću duh milosti i molitve. Oni će pogledati na mene, kojega su proboli, i tugovat će za njim kao što se tuguje za prvorođencem.
11 U onaj će dan biti veliko tugovanje u Jeruzalemu kao tugovanje u Hadad Rimonu u dolini Megidu.
12 Tada će tugovati zemlja, svaka obitelj za se: rod Davidove kuće za se i njihove žene za se, obitelj Natanove kuće za se i njihove žene za se,
13 rod Levijeve kuće za se i njihove žene za se, Šimejeva obitelj za se i njihove žene za se,
14 i sve druge obitelji za se, rod za rod, i njihove žene za se.