1Tražila sam noću na svojoj postelji dragoga moje duše, tražila sam ga, ali ga nisam našla.
2Ustah, pretrčah sav grad i tražih po ulicama i trgovima dragoga moje duše. Tražila sam ga, ali ga nisam našla.
3Susretoše me stražari koji su obilazili gradom: Niste li vidjeli dragoga moje duše?
4Netom sam ih mimoišla, nađoh dragoga moje duše. Uhvatila sam ga čvrsto i ne ću ga pustiti sve dok ga ne dovedem u kuću svoje majke u sobu gdje me je ona rodila. Zaručnik:
5Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske, srnama i poljskim košutama, nemojte buditi i uznemirivati moju dragu, dok ona sama to ne bude htjela! Zbor:
6Što je ono što uzlazi tamo iz pustinje kao stup dima, kao dim smirne i tamjana i svakojakih skupih mirodija?
7Gle, to je Salomonova nosiljka. Oko nje je šezdeset junaka između najhrabrijih iz Izrćla.
8Svi su oni teško naoružani i prokušani u boju. Svi su oni opasani mačem, da odole noćnim opasnostima.
9Kralj Salomon je sazidao sebi palaču od libanonskog drveta.
10Podigao je stupove od srebra, pokrov od zlata. Njegovo je sjedište od izvezenoga grimiza, djelo jeruzalemskih kćeri.
11Iziđite, sionske kćeri, da vidite kralja Salomona s krunom kojom ga je okrunila njegova majka na dan njegove svadbe, na dan veselja njegova srca!