Bible

1 Jednoga dana reče joj njezina svekrva Noemi: “Draga kćeri, ne trebam li ti potražiti gdje ćeš počinuti da bi ti bilo dobro? 2 Evo: Boaz, naš rođak, s čijim si djevojkama bila zajedno, vijat će ove noći ječam na gumnu. 3 Umij se i namaži se, obuci na se svoje najbolje haljine pa idi na gumno! Pripazi na to da te on ne vidi dok ne pojede i ne napije se! 4 Kad onda on legne da spava, pazi gdje će leći. Tad odi tamo, digni pokrivač s njegovih nogu i ondje lezi! On će onda već reći što ćeš raditi.” 5 Ona joj odgovori: “Što god mi kažeš, učinit ću.” 6 I ode na gumno i učini sve onako kako joj je bila rekla njezina svekrva. 7 Kad je Boaz jeo i pio, i bio dobre volje, legne da spava iza stoga žita. A ona dođe polako, podiže pokrivač s njegovih nogu i tamo legne. 8 Oko ponoći trže se čovjek, okrenu se i vidje ženu kako leži kod njegovih nogu. 9 Kad upita: “Tko si?”, ona odgovori: “Ruta, tvoja sluškinja. Raširi rub svoje haljine na svoju sluškinju! Jer ti si rođak koji duguje otkup.” 10 On odvrati: “Gospodin neka te blagoslovi, kćeri moja! Ljubav koju mi sad pokazuješ ljepša je od one prve, jer nisi trčala za mladim ljudima, ni siromašnim ni bogatim. 11 I zato, kćeri moja, nemaj brige! Što god zatražiš, učinit ću ti. Jer zna svaki u gradu da si čestita žena. 12 A svakako je istina da ja dugujem otkup, ali ima još drugi koji ima dužnost otkupa i bliži ti je rođak od mene. 13 Ostani ove noći ovdje! Htjedne li on sutra ispuniti svoju dužnost otkupa prema tebi, dobro, neka to učini! A ne htjedne li ispuniti svoju dužnost otkupa prema tebi, ja ću se zauzeti za te, tako živ bio Gospodin! Sad spavaj mirno do jutra!” 14 Nakon što je do jutra spavala kod njegovih nogu, ustade dok još nije mogao čovjek čovjeka raspoznati. On reče: “Ne smije se znati da je žena došla na gumno.” 15 Tada je pozva: “Daj ogrtač što ga imaš na sebi i drži ga!” Ona ga pridrža, a on joj izmjeri šest mjerica ječma i naprti joj. Tada on ode u grad. 16 Kad ona dođe k svekrvi, ova je upita: “Što si postigla, draga kćeri?” Ona joj pripovjedi točno kako je s njom postupao čovjek. 17 ”Ovih šest mjerica ječma”, reče, “darova mi. Jer je mislio: Ne smiješ praznih ruku doći k svekrvi.” 18 Tada ova reče: “čekaj sad mirno, draga kćeri, dok doznaš kako će stvar izići! Jer čovjek se ne će prije smiriti dok još danas ne završi stvar.”