Ruth 2
1 Noemi je imala rođaka svojega muža, čovjeka vrlo bogata, iz Elimelekova roda, po imenu Boaza.
2 I jednoga dana reče Moapka Ruta Noemi: “Rado bih izišla u polje i ako mi se dopusti, pobirala bih klasje.” Ona odgovori: “Idi, draga kćeri!”
3 I ona ode, i pabirala je u polju za žeteocima. Dogodi se te dođe na njivu Boazovu, koji je bio od Elimelekove obitelji.
4 Upravo dođe Boaz iz Betlehema i pozdravi žeteoce: “Gospodin s vama!” Oni odgovoriše: “Gospodin te blagoslovio!”
5 Tada upita Boaz slugu koji je nadzirao žeteoce: “čija je ovo djevojka?”
6 Sluga koji je nadzirao žeteoce odvrati: “To je Moapka, djevojka koja je s Noemom došla iz moapske zemlje.
7 Molila je: Rado bih pobirala i skupljala klasje između snopova za žeteocima. I došla je, i od ranoga jutra do sada bila je na nogama, i jedva da je samo malo predahnula.”
8 Tada reče Boaz Ruti: “Slušaj, kćeri moja, nemoj ići pobirati na njivi nekog drugog! Ne odlazi odavle, nego se drži mojih djevojaka!
9 Pazi na kojoj njivi one žanju pa idi za njima! Ja sam slugama zapovjedio da te ne diraju. Kad ožedniš, idi k posudama i pij što su sluge donijele!”
10 Tada ona pade ničice, pokloni se sve do zemlje i reče mu: “Kako to da si mi tako milostiv i tako ljubazan prema meni, premda sam tuđinka?”
11 Boaz joj odgovori: “čuo sam ja sve što si učinila svojoj svekrvi iza smrti svojega muža. Oca, majku i zavičaj si ostavila pa si došla k narodu koji nisi prije poznavala.
12 Gospodin neka ti plati za tvoje djelo! Potpuna plaća neka ti bude od Gospodina, Boga Izrćlova, kad si došla da se pod njegova krila skloniš!”
13 Ona odgovori: “Nađoh milost u tvojim očima, gospodaru! Jer si me utješio i ljubazno progovorio svojoj sluškinji, ako i nisam kao jedna od tvojih sluškinja.”
14 Kad je bilo vrijeme za jelo, reče joj Boaz: “Dođi i jedi kruha s nama, i umoči svoj zalogaj u ocat!” I ona sjede pokraj žetelaca, i on stavi pred nju toliko prženih zrna da se je mogla nasititi, i još joj preostane.
15 Kad je onda ustala da pobire dalje, zapovjedi Boaz svojim slugama: “Ona smije pobirati i među snopovima. Nemojte je pritom dirati!
16 Nego još od svojih rukoveti ispuštajte i ostavljajte joj neka kupi! Ne korite je!”
17 Tako je ona pobirala na njivi sve do večeri, i kad je onda izmlatila što je bila skupila, bila je gotovo efa ječma.
18 Ona to uze i ode u grad. Kad njezina svekrva vidje koliko je skupila, i kad ona još izvadi i dade joj što joj je preteklo nakon što se nasitila,
19 reče joj svekrva: “Gdje si pobirala danas? Gdje si bila na radu? Neka je blagoslovljen koji ti je bio tako dobar!” I ona ispripovjedi svojoj svekrvi kod koga je danas radila i reče: “čovjek kod kojega sam danas radila zove se Boaz.”
20 Noemi odvrati svojoj snahi: “Neka je blagoslovljen od Gospodina on koji svoje dobrote ne uskraćuje ni živima ni mrtvima!” I reče joj Noemi: “Taj nam je čovjek u rodu. On je jedan od onih koji su nam dužni otkup.”
21 I Moapka Ruta pripovijedala je dalje: “Još mi je rekao: Drži se mojih ljudi dok ne budu gotovi s cijelom mojom žetvom!”
22 Noemi odvrati svojoj snahi Ruti: “Dobro, draga kćeri, idi s njegovim djevojkama! Onda te na drugoj njivi ne mogu dirati.”
23 I tako se je ona kod skupljanja držala Boazovih djevojaka, dok nije završila ječmena i pšenična žetva. Onda je živjela u kući kod svoje svekrve.