Romans 9
1 Istinu govorim u Kristu, ne lažem. Moja savjest mi to svjedoči u Duhu Svetom:
2 vrlo mi je žao, i srce me boli bez prestanka.
3 Jer bih želio biti proklet i odvojen od Krista za svoju braću, sunarodnjake svoje po tijelu.
4 Oni su Izrćlci, imaju posinjenje i slavu, saveze, zakonodavstvo, bogoštovlje i obećanja.
5 Njihovi su oci, i od njih je Krist po tijelu; Bog koji je iznad svega, neka bude blagoslovljen uvijeke. Amen.\
6 Ne kao da je zakazala Božja riječ, jer nisu svi Izrćlci oni koji su od Izrćla.
7 Niti su svi djeca koji su Abrahamovi potomci, nego: “Po Izaku zvat će se tvoje potomstvo.”
8 To jest, nisu oni djeca Božja koji su po tijelu djeca, nego djeca obećanja računaju se u potomstvo.
9 Ovo je naime riječ obećanja: “U ovo vrijeme doći ću, i Sara će imati sina.”
10 A ne samo to, nego i Rebeka koja je zanijela od jednoga, Izaka, našega oca.
11 Jer dok se još nisu rodili, niti učinili išta dobra ili zla, da ostane Božji naum o izboru?
12 koji nije zbog djelâ, nego zbog onoga koji poziva? rečeno joj je: “Stariji će služiti mlađemu.”
13 Kao što je pisano: “Jakova sam odabrao, a Ezava izostavio.”
14 Što ćemo dakle reći: Zar kod Boga ima nepravde? Bože sačuvaj!
15 Mojsiju naime govori: “Smilovat ću se onome kome hoću i sažalit ću se nad onim nad kim hoću.”
16 Tako dakle niti stoji do onoga koji hoće ili se trudi, nego do Boga koji iskazuje milosrđe.
17 Pismo, nadalje, govori faraonu: “Zato sam te upravo podigao da na tebi pokažem svoju moć, da se naviješta moje ime po svoj zemlji.”
18 Tako dakle: iskazuje milosrđe onome kome hoće, a čini tvrdokornim onoga koga hoće.
19 Reći ćeš mi dakle: “Zašto onda prigovara? Tko se može protiviti njegovoj volji?”
20 čovječe, tko si ti da prigovaraš Bogu? Zar da rukotvorina govori svome tvorcu: “Zašto si me tako načinio?”
21 Ili zar lončar nema vlasti nad glinom da od istog blata načini jednu posudu za dragocjene stvari, a drugu za običnu uporabu?
22 A (Bogu ne smiješ prigovarati) ako je s velikom strpljivošću podnosio posude gnjeva, određene za propast, htijući pokazati svoju srdžbu i objaviti svoju moć,
23 i htijući objaviti bogatstvo svoje slave na posudama milosrđa, što ih je predodredio za slavu.
24 Njih je i pozvao? a to smo mi pozvani ne samo između Židova nego i između pogana.
25 Kao što i kaže u Hošejinoj knjizi: “One koji nisu moj narod, nazvat ću svojim narodom; i onu koja nije bila ljubljena, nazvat ću ljubljenom. \
26 Upravo na mjestu gdje im je rečeno Ne-narod-moj bit će nazvani sinovima Boga živoga.”
27 A Izaija viče s obzirom na Izrćl: “Makar bio broj Izrćlovih sinova poput morskoga pijeska, samo će se ostatak spasiti.
28 Gospodin će, naime, provesti naum na zemlji izvršavanjem i ograničavanjem.”
29 I kako je prorekao Izaija: “Da nam Gospodin nad vojskama nije sačuvao sjemena, postali bismo kao Sodoma i bili bismo slični Gomori.”
30 Što ćemo dakle reći? Da su pogani koji nisu išli za pravdom postigli pravdu, i to pravdu koja dolazi od vjere.
31 A Izrćl koji je išao za Zakonom pravde, nije dohvatio Zakon.
32 Zašto? Jer nije tražio pravdu iz vjere, nego iz djela. Zato se spotakoše o kamen spoticanja,
33 kao što je pisano: “Evo stavljam na Sionu kamen spoticanja i stijenu posrtanja; ali tko vjeruje u njega, ne će se postidjeti.” \