Romans 8
1 Stoga nema sada nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu.
2 Jer zakon Duha, koji daje život u Kristu Isusu, oslobodio te je od zakona grijeha i smrti.
3 Doista, ono što je bilo Zakonu nemoguće, jer je bio oslabljen zbog tijela, učini Bog poslavši svojega Sina u obličju grješnoga tijela, i zbog grijeha osudi grijeh u tijelu,
4 da se pravda Zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu, nego po Duhu.
5 Jer koji su po tijelu, tjelesno misle, a koji su po Duhu, duhovno misle.
6 Naime, mudrost tijela je smrt, a mudrost Duha život i mir.
7 Jer je umovanje tjelesno neprijateljstvo prema Bogu zato što se ne pokorava Božjemu Zakonu, a i ne može.
8 A oni koji su u tijelu ne mogu ugoditi Bogu.
9 Vi, međutim, niste u tijelu, nego u Duhu, ako doista Duh Božji prebiva u vama. A ako tko nema Duha Kristova, on nije njegov.
10 A ako je Krist u vama, tijelo je mrtvo zbog grijeha, a duh živi zbog pravde.
11 Ako li pak u vama prebiva Duh onoga koji je uskrisio Isusa, onaj koji je uskrisio Krista od mrtvih, oživjet će i vaša smrtna tjelesa svojim Duhom koji prebiva u vama.
12 Tako dakle, braćo, nismo dužnici tijelu da po tijelu živimo.
13 Jer ako živite po tijelu, umrijet ćete; ako li Duhom mrtvite tjelesna djela, živjet ćete.\
14 Jer koji god se vladaju po Duhu Božjemu, oni su sinovi Božji.
15 Niste naime primili duha ropstva da biste se opet bojali, nego ste primili Duha posinstva u kojem vapimo: “Aba, Oče!”
16 Taj Duh svjedoči našemu duhu da smo djeca Božja.
17 A kad smo djeca, i baštinici smo: baštinici Božji i subaštinici Kristovi, jer ako s njime trpimo, bit ćemo s njime i proslavljeni.
18 Smatram stoga da trpljenja sadašnjega vremena nisu ništa prema slavi koja će se očitovati na nama.
19 Stvorenja naime željno očekuju objavljenje sinova Božjih.
20 Jer je stvorenje podvrgnuto raspadljivosti, ne od svoje volje, nego zbog onoga koji ga podvrgnu, i zato se
21 i samo stvorenje nada slobodi od robovanja raspadljivosti te dioništvu na slobodi i slavi djece Božje.
22 Jer znamo da sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se sve do sada.
23 A ne samo ono, nego i mi sami koji imamo prvine Duha, i mi sami u sebi uzdišemo čekajući posinjenje, otkupljenje svojega tijela.
24 U nadi se naime spasismo. A nada koja se vidi, nije nada; jer što tko vidi, kako će se tome nadati?\
25 Ako li se nadamo onome što ne vidimo, čekamo sa strpljivošću.
26 A tako nam i Duh pomaže u našoj slabosti; jer ne znamo za što ćemo se moliti kako treba, nego sam Duh posreduje za nas neiskazanim uzdisanjem.\
27 A onaj koji ispituje srca, zna što je želja Duha, jer po Božjoj volji posreduje za svete.
28 Znamo doista da se onima koji ljube Boga sve okreće na dobro, onima koji su pozvani po njegovu naumu.
29 Jer one koje unaprijed zna, njih je i predodredio da budu slični obličju njegova Sina, da on bude prvorođenac među mnogom braćom.
30 Koje predodredi, njih i pozva; a koje pozva, njih i opravda; a koje opravda, njih i proslavi. \
31 Što ćemo dakle reći na ovo? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?
32 On koji dakle svojega vlastitog Sina nije poštedio, nego ga je predao za sve nas, kako da nam s njim ne daruje sve?
33 Tko će optužiti izabrane Božje? Bog je onaj koji ih opravdava.
34 Tko će osuditi? Krist Isus, koji je umro, pa još i uskrsnuo, koji je s desne strane Bogu, koji nas i zagovara.
35 Tko će nas rastaviti od Božje ljubavi u Kristu Isusu? Nevolja? Ili tjeskoba? Ili progonstvo? Ili glad? Ili golotinja? Ili pogibao? Ili mač?
36 Kao što je pisano: “Zbog tebe nas ubijaju povazdan; drže nas kao ovce koje su za klanje.” \
37 Ali u svemu tome pobjeđujemo zbog onoga koji nas ljubi.
38 Doista sam uvjeren da nas ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sila,
39 ni visina, ni dubina, ni drugo kakvo stvorenje ne može rastaviti od Božje ljubavi koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.