Romans 4
1 Što ćemo dakle reći za Abrahama, svojega oca? Što je postigao po tijelu?
2 Jer ako se je Abraham opravdao djelima, može se hvaliti, ali ne pred Bogom.
3 Jer što kaže Pismo? “Povjerova Abraham Bogu, i uračuna mu se u pravdu.”
4 Ali onome koji radi ne računa se plaća po milosti, nego po dugu.
5 A onome koji ne radi, a vjeruje u onoga koji opravdava bezbožnika, računa se njegova vjera u pravdu.
6 Tako i David veli da je blažen čovjek kome Bog računa pravdu bez djelâ:
7 ”Blaženi oni kojima su oproštena bezakonja i kojima su grijesi pokriveni!
8 Blažen čovjek kojemu Gospodin ne računa grijeha!”
9 Je li dakle ovo blaženstvo za obrezane ili za neobrezane? Jer kažemo: “Abrahamu vjera bi uračunata u pravednost.”
10 Kako dakle bi uračunata? Kad je bio obrezan ili neobrezan? Ne kad je bio obrezan, nego kad je bio neobrezan.
11 I primi znak obrezanja kao pečat pravde koju je bio postigao vjerom, kad je još bio neobrezan, da bude otac sviju koji vjeruju, iako nisu obrezani, da se i njima uračuna u pravdu
12 i da bude otac obrezanih, koji ne samo da imaju obrezanje, nego i stupaju stazom vjere koju je imao naš otac Abraham još prije obrezanja.
13 Jer obećanje da će baštiniti svijet nije dano Abrahamu ili njegovu potomstvu Zakonom, nego pravdom iz vjere.
14 Ako bi bili baštinici samo oni koji su od Zakona, tada bi vjera bila bez vrijednosti i obećanje ništavno.
15 Zakon naime dovodi samo gnjev: gdje nema zakona, nema ni prijestupa.
16 Dakle od vjere i po milosti. Tako je čvrsto obećanje za sve potomke, ne samo za one koji imaju Zakon nego i za one koji imaju Abrahamovu vjeru.
17 On je svima nama otac po riječi Pisma: “Postavio sam te ocem mnogim narodima.” Abraham je povjerovao u Boga koji oživljuje mrtve i zove ono što ne postoji na postojanje.
18 On je protiv nade vjerovao u nadu da će biti otac mnogim narodima, kao što mu je rečeno: “Takvo će biti tvoje potomstvo.”
19 On nije oslabio u vjeri, makar je razabirao da mu je tijelo već obamrlo? bilo mu je blizu sto godina? i da je bilo obamrlo i Sarino krilo.
20 U Božje obećanje ne posumnja nevjerovanjem, nego ojača u vjeri i dade slavu Bogu,
21 i bio je tvrdo osvjedočen da Bog može i učiniti što je obećao.
22 Zato mu se i uračuna u pravdu.
23 A nije pisano samo zbog njega, da mu se uračuna u pravdu,
24 nego i zbog nas kojima će se uračunati, ako vjerujemo u onoga koji je uskrisio od mrtvih Isusa, Gospodina našega,
25 koji je predan zbog naših grijeha i koji je uskrišen radi našega opravdanja.