1Vidjeh u desnici onoga koji je sjedio na prijestolju knjigu napisanu iznutra i izvana, a bila je zapečaćena sa sedam pečata.
2I vidjeh silnoga anđela koji povika jakim glasom: “Tko je dostojan otvoriti knjigu i raskinuti njezine pečate?”
3I nitko nije mogao na nebu, na zemlji i pod zemljom otvoriti knjigu i pogledati u nju.
4Ja sam gorko plakao što se nitko ne nađe dostojan otvoriti knjigu i u nju pogledati.
5Jedan od starješina napokon mi reče: “Prestani plakati, evo pobijedi lav iz Judina plemena, Davidov korijen! On će otvoriti knjigu i njezinih sedam pečata.”
6I vidjeh posred prijestolja i četiriju bića i posred starješina Janganjca koji je stajao kao zaklan, a imao je sedam rogova i sedam očiju: to su sedam Božjih duhova poslanih po svemu svijetu.
7On dođe i uze knjigu iz desnice onoga koji je sjedio na prijestolju.
8Kad uze knjigu, četiri bića i dvadeset i četiri starješine padoše pred Jaganjcem. Svaki je imao citaru i zlatne čaše pune tamjana, što su molitve svetih.
9I pjevahu novu pjesmu: “Dostojan si uzeti knjigu i otvoriti njezine pečate, jer si bio zaklan i otkupio si Bogu svojom krvlju ljude od svakoga plemena i jezika, i puka, i naroda; \
10i učinio si ih našemu Bogu kraljevstvom i svećenicima, i kraljevat će na zemlji.”
11Vidjeh i začuh glas mnogih anđela oko prijestolja, i bića, i starješina. Bijaše njihov broj mirijade mirijarda i tisuće tisuća.
12Oni su govorili jakim glasom: “Dostojan je Jaganjac koji je zaklan primiti silu i bogatstvo i mudrost, jakost i čast, slavu i blagoslov.”
13Svako stvorenje što je na nebu i na zemlji, i pod zemljom, i na moru, i sve što je u njima, začuh gdje govore: “Onome koji sjedi na prijestolju, i Jaganjcu blagoslov i čast, i slava, i vlast u vijeke vjekova.”
14I četiri bića govorahu: “Amen.” I dvadeset i četiri starješine padoše i pokloniše se.