Revelation 4
1 Potom vidjeh: gle, vrata otvorena na nebu, i prvi glas što sam ga čuo kao trubu gdje govori sa mnom, reče: “Uzađi ovamo, i pokazat ću ti što se treba dogoditi za ovim.”
2 Odmah se u duhu zanesoh. I gle, prijestolje se nalazilo na nebu, i na prijestolju je netko sjedio.
3 I onaj koji je sjedio bijaše po izgledu kao kamen jaspis i sardis. Oko prijestolja bijaše d?ga, po izgledu kao smaragd.
4 Oko tog prijestolja bijahu dvadeset i četiri druga prijestolja, a na prijestoljima sjeđahu dvadeset i četiri starješine, odjeveni u bijelu odjeću te su imali zlatne krune na glavama.
5 Od prijestolja su izlazili munje, glasovi i gromovi, i sedam baklji gorjelo je pred prijestoljem, koje su sedam Božjih duhova.
6 Pred prijestoljem bijaše kao stakleno more, slično kristalu; u sredini pred prijestoljem i oko prijestolja četiri bića, puna očiju sprijeda i straga. \
7 Prvo biće bijaše slično lavu, drugo biće slično juncu, treće biće imaše lice kao čovjek, i četvrto biće bijaše kao orao kad leti.
8 Svako od četiriju bića imalo je po šest krila, i bijahu naokolo izvana i iznutra puna očiju. Pjevala su bez prestanka dan i noć: “Svet, svet, svet Gospodin Bog Svemogući, koji bijaše, koji jest i koji će doći!”
9 Kad bića iskazaše slavu, čast i hvalu onome koji je sjedio na prijestolju i onome koji živi u vijeke vjekova,
10 padoše dvadeset i četiri starješine pred onim koji je sjedio na prijestolju, i pokloniše se onome koji živi u vijeke vjekova, i odložiše svoje krune pred prijestolje govoreći:
11 ”Dostojan si, Gospodine i Bože naš, primiti slavu, i čast, i moć, jer si ti sve stvorio, po tvojoj je volji sve nastalo i bilo stvoreno.”