1Upravitelju pjevačkoga zbora. Po napjevu: “Umri za sina!” Psalam. Davidov.
2Gospode, zahvaljivat ću ti iz svega srca i opjevati sva tvoja čudesna djela.
3U tebi ću se radovati i veseliti, pjevat ću tvojemu imenu, Svevišnji!
4Jer uzmakoše moji neprijatelji i pred tobom padoše i izgiboše.
5Jer si ti branio moju stvar i moje pravo, sjeo si na prijestolje sudeći pravedno.
6Zaprijetio si narodima i iskorijenio si bezbožnika, brišući njihovo ime vječno i zauvijek.
7Uništio si neprijatelja i pretvorio u stalne ruševine, razorio si gradove: njihov je spomen propao.
8Gospod će vječno kao sudac stolovati. Podigao je svoje prijestolje za suđenje,
9On će u pravdi suditi svijetu, izreći će pravednu osudu narodima.
10Gospod je utočište potlačenima i zaklon u vrijeme nevolje.
11Uzdaju se u tebe koji poznaju tvoje ime, jer ti, Gospode, ne ostavljaš one koji te traže.
12Pjevajte hvalu Gospodu koji stoluje na Sionu, navješćujte narodima njegova djela!
13Zauzeo se za siromahe kao osvetnik krvnoga djela, nije prečuo njihova jauka.
14Gospode, budi mi milostiv! Pogledaj kako trpim od svojih neprijatelja! Izbavi me od vrata smrti!
15I pjevat ću o tvojim djelima veseleći se tvojoj pomoći na vratima Kćeri sionske.
16Popadoše narodi u jame koje su bili iskopali, i uhvatiše se noge njihove u zamke koje su bili namjestili.
17Gospod se objavi i održa sud: bezbožnik se zapleo u mrežu, djelo svojih vlastitih ruku.
18Past će u carstvo mrtvih bezbožnici i svi narodi koji zaboravljaju Boga!
19A ne će zauvijek biti zaboravljen siromah niti će zauvijek propasti nada nevoljnicima.
20Ustani, Gospode! Neka ti čovjek ne prkosi, neka narodi pred tobom budu suđeni!
21Gospode, prožmi ih strahom, neka osjete narodi da su samo ljudi!