Psalms 10
1 Zašto se, Gospode, držiš tako daleko i zašto se kriješ u vremenima nevolje?
2 U oholosti bezbožnik progoni siromaha, hvata se prijevare koju mu izmisli.
3 Bezbožnik se diči svojim obijesnim željama, slavi varalicu, a prezire Gospoda.
4 Ovako drsko misli bezbožnik: “On ne istražuje! Nema Boga!” Sve su to njegove neprestane misli.
5 Uvijek mu njegovi putovi donose sreću. Tvoji mu sudovi ostaju daleko; podsmjehuje se svim svojim protivnicima. \
6 Govori u srcu: “Ni u potomstvu ne ću propasti. Mene nesreće uvijek štede.”
7 Usta su mu puna psovke, varke i nasilja; pod njegovim je jezikom nasilje i himba. \
8 Leži u potaji i vreba, zadavi nedužnoga potajno; njegove oči vrebaju na bijednika. \
9 Leži u potaji i vreba poput lava u guštari; vreba da uhvati jadnika. Hvata nemoćnika i uvlači ga u svoju mrežu, \
10 smlavi ga, okomljuje se na njega i nesretnici padaju u njegove pandže.
11 Misli u srcu: “Bog je zaboravio na to! Zastro je svoje lice i ne vidi ništa.”
12 Ustani, Gospode Bože! Podigni svoju ruku, ne zaboravi siromaha!
13 Kako može bezbožnik huliti na Boga i misliti u srcu da ti to ne kažnjavaš?
14 Ali ti to vidiš. Ti znaš za muku i tugu, ti ih gledaš i uzimaš u zaštitu. Tebi se povjerava siromah, ti si pomoćnik siroti.
15 Satri bezbožniku i zlobniku mišicu! Kazni do uništenja grijeh zločinca!
16 Gospod je kralj dovijeka i zauvijek; nestade bezbožnika iz njegove zemlje. \
17 Gospode, ti čuješ želje žalosnih, krijepiš njihovo srce, priklanjaš im svoje uho.
18 Ti pribavljaš nemoćnima i patnicima njihovo pravo da više čovjek zemljani ne sije straha.