Psalms 89
1 Poučna pjesma. Etana Ezrahite.
2 Svagda ću pjevati o ljubavi Gospodnjoj, od koljena do koljena navješćivat ću svojim usnama tvoju vjernost.
3 Da, ja rekoh: “Ljubav je sazdana zavijeke!”? u nebu si utvrdio svoju vjernost.
4 ”Sklopih Savez sa svojim izabranima, zakleh se Davidu svome sluzi.
5 Dovijeka ću održati tvoje potomstvo, tvoje ću prijestolje podići za sva koljena!”
6 Nebesa slave tvoja čudesa i vjernost, Gospode, u svetoj zajednici.
7 Jer tko je u oblacima ravan Gospodu? Tko je sličan Gospodu među Božjim sinovima?
8 Bog koji je strahovit u vijeću svetih, silan i strašan svima oko njega?
9 Gospode, Bože nad vojskama, tko je kao ti? Snažan si, Gospode, i tvoja vjernost te okružuje.
10 Ti vladaš nad silom mora; huku morskih valova ti krotiš. \
11 Ti zgazi i sasiječe Rahaba, svojom jakom mišicom razasu neprijatelje svoje.
12 Tvoje je nebo, i tvoja je zemlja; krug zemaljski ti si sazdao i što je god na njemu. \
13 Ti stvori sjever i jug, Tabor i Hermon kliču tvome imenu.
14 Tvoja je mišica snažna, tvoja je ruka jaka, desnica je tvoja uzdignuta.
15 Pravo i pravednost stupovi su tvome prijestolju; ljubav i istina stupaju pred licem tvojim. \
16 Blago narodu koji ti zna klicati, koji ide u svjetlosti tvoga lica, Gospode!
17 U tvom se imenu raduje uvijek i pravednošću se tvojom uzvisuje.
18 Jer ti si ponos snage njihove! Po tvojoj milosti raste snaga naša.
19 Jer Gospod je štit naš, Svetac Izrćlov kralj je naš.
20 Nekoć si govorio u viđenju svojim pobožnima. Ti reče: “Stavih krunu junaku, uzvisih mladića iz naroda.
21 Nađoh Davida, slugu svoga, pomazah ga svojim svetim uljem,
22 da moja ruka bude s njim, i moja mišica da ga krijepi.
23 Nikad ga ne će neprijatelj nadvladati; bezbožnik ga ne će potlačiti. \
24 Neprijatelje ću njegove pred njim satrti, mrzitelje ću njegove udariti.
25 Pratit će ga moja vjernost i moja milost! U mojem imenu rast će mu snaga.
26 Pružit ću nad more njegovu lijevu ruku, na rijeke desnicu njegovu.
27 On će me zvati: “Ti si moj Otac! Bog moj, stijena moga spasenja.”
28 A ja ću ga učiniti prvorođencem, najvišim među zemaljskim kraljevima.
29 Dovijeka ću mu sačuvati svoju milost; moj Savez s njim bit će vjeran. \
30 Potomstvo ću njegovo uzdržati vječno, njegovo prijestolje kao dane nebeske.
31 A ako njegovi sinovi ostave moj Zakon i ne budu hodili po odredbama mojim; \
32 ako prekrše moje zakone i moje zapovijedi ne budu čuvali,
33 kaznit ću šibom grijehe njihove i bičevima njihovo bezakonje.
34 Ali svoje milosti ne ću uzeti od njega niti ću svoje vjernosti prekršiti.
35 Nikada ne ću pogaziti svojega Saveza i što su izrekla moja usta ne ću poreći.
36 Jednom se svojom svetošću zakleh:? Davidu slagati ne ću!
37 Potomstvo će njegovo ostati dovijeka i njegovo prijestolje kao sunce preda mnom!
38 Ostat će zauvijek kao mjesec, vjerni svjedok na nebu!”
39 A sad si ga odbacio i prezreo, gnjevom si se ražestio na svoga pomazanika.
40 Prezreo si Savez sa svojim slugom, krunu si njegovu u blato bacio.
41 Satro si sve njegove zidove, razvalio njegove tvrđave.
42 Plijeni ga tko god onuda prođe, postade podsmijeh svojim susjedima.
43 Uzvisio si desnicu njegovih tlačitelja, obradovao si sve njegove neprijatelje.
44 Otupio si oštricu njegova mača i nisi mu pomogao u boju.
45 Učinio si kraj sjaju njegovu, njegovo si prijestolje na zemlju srušio.
46 Skratio si dane njegove mladosti i pokrio ga sramotom.
47 Dokle ćeš, Gospode? Zar ćeš se skrivati zauvijek? Zar će kao oganj plamtjeti tvoj gnjev?
48 Sjeti se kako je kratak život moj i kako si prolazne stvorio sve sinove čovječje?
49 Koji je to čovjek koji živi, a da ne mora vidjeti smrt? Tko će sačuvati njegov život od moći Podzemlja?
50 Gdje su tvoje milosti, Gospode, kojim si se nekoć u svojoj vjernosti zakleo Davidu?
51 Sjeti se, Gospode, uvrede tvojim slugama; što sve morah podnijeti od raznih naroda. \
52 Tvoji neprijatelji su grdili, Gospode; nasrtali su na staze tvoga pomazanika. \
53 Neka je blagoslovljen Gospod uvijeke! Amen! Amen!