Psalms 74
1 Poučna pjesma. Asafov. Zašto nas odbaci, Bože, zauvijek? Zašto plamtiš svojim gnjevom na ovce svoje paše?
2 Spomeni se svoje zajednice koju si stekao od davnine, naroda koji si otkupio za svoju baštinu, gore Siona na kojoj si se nastanio!
3 Svoje korake okreni k vječnim razvalinama! Sve je u svetištu opustošio neprijatelj.
4 Tvoji protivnici urlaše na mjestu tvoga sastanka. Kao pobjedne znakove postaviše svoje znakove.
5 Ponašali su se kao onaj što prolaz prema visini pravi mašući sjekirom u gustoj šumi.
6 A onda su sjekirom i maljem razbijali sve njegove urese.
7 Ognjem sažegoše tvoje svetište. Prebivalište tvoga imena oskvrnuše do temelja.
8 Rekoše u svojem srcu: “Uništimo ih sasvim!” Spalite sva svetišta Božja u zemlji.
9 Ne vidimo više čudesnih svojih znakova; nema više prorokâ niti ikoga među nama tko bi znao dokle će tako. \
10 Dokle će se, Bože, još rugati protivnik? Zar će dovijeka neprijatelj prezirati tvoje ime?
11 Što ustežeš svoju ruku, svoju desnicu? Izvadi je iz svojih njedara i udari!
12 A Bog je moj kralj od davnine! Spasenje On donosi posred zemlje.
13 Ti si svojom moći razdijelio more, ti si satro glavu vodenim nemanima.
14 Ti si razmrskao glave Levijatanu; dao si ga za hranu krdu životinja u pustinji. \
15 Ti si otvorio izvore i potoke; ti si isušio nepresušne rijeke. \
16 Tvoj je dan i tvoja je noć; mjesec i sunce si učvrstio. \
17 Ti si utvrdio sve granice zemlje; stvorio si ljeto i zimu. \
18 Spomeni se toga: neprijatelj ti se rugao, Gospode, i bezumni je narod vrijeđao tvoje ime!
19 Ne predaj zvijeri život svoje golubice! Ne zaboravi zauvijek života svojih siromaha!
20 Pogledaj na Savez, jer su zemaljske pećine pune skrovišta nasilja!
21 Nek se nevoljnik ne vrati postiđen! Ubogi i potlačeni neka hvale tvoje ime!
22 Ustani, Bože! Brani svoju parnicu! Sjeti se kako ti se svaki dan bezumnici rugaju!
23 Ne zaboravi obijesti svojih neprijatelja ni buke svojih protivnika koja se još povećava.