1Upravitelju pjevačkoga zbora. Po napjevu: “Nemoj pogubiti”. Miktam. Davidov. Kad pobježe u pećinu pred Šaulom.
2Smiluj mi se, Bože, smiluj, jer se u tebe uzda moja duša! U sjenu tvojih krila ću se sakriti dok opasnost ne umine!
3Vapim k Bogu, Višnjemu, Bogu koji me brani.
4Nek mi pošalje pomoć s neba i spasi me, nek smete onoga koji na me vreba. Bog neka da svoju milost i vjernost!
5Duša mi prebiva među lavovima koji razdiru sinove ljudske. Zubi su im koplja i strijele, a jezik oštar mač.
6Izdigni se nad nebesa, o Bože. Nek nad svom zemljom zablista tvoja slava!
7Namjestiše zamku mojim nogama, prignječiše dušu moju; iskopaše preda mnom jamu, ali oni se u nju strovaljuju. \
8čvrsto je moje srce, Bože, čvrsto je moje srce. Pjevat ću i svirati.
9Probudi se, dušo moja, probudi se, harfo i citro, da probudim zoru.
10Tebe ću slaviti među narodima, Svemogući, tebi ću svirati među pucima.
11Jer je do neba uzvišena tvoja milost i tvoja vjernost do oblaka.
12Izdigni se nad nebesa, o Bože. Nek nad svom zemljom zablista tvoja slava!