1Upravitelju pjevačkoga zbora. Od Davida, sluge Gospodnjega.
2Glas Božji nad grijehom zlikovca sačuvan je usred moga srca, nema straha Božjeg u njegovim očima,
3jer vlastitim očima on sam sebi previše laska da ne bi otkrio svoju krivnju i da je zamrzi.
4Riječi su njegovih usta opačina i prijevara! On je prestao biti mudar i dobar.
5Na svojoj postelji smišlja bezakonje, kreće se zlim putem, ne preza pred zloćom.
6Gospode, do neba je uzvišena tvoja milost, a tvoja vjernost do oblaka.
7Tvoja pravednost je k'o božanske gore, tvoji sudovi su kao najdublji bezdan! Gospode, ti spašavaš ljude i životinje.
8Kako je dragocjena tvoja dobrota, Bože! U sjenu tvojih krila sklanjaju se djeca čovječja.
9Hrane se od izobilja tvoje kuće, napajaš ih na rijeci svojih slasti.
10Jer je u tebi izvor života, u tvojem svjetlu gledamo svjetlost.
11Daruj svoju milost onome koji te priznaje i svoju pravednost onima koji su čestita srca!
12Nek me ne pogazi noga ohologa i zlikovčeva ruka nek me ne progoni!
13Gle, padoše zločinci; srušeni ne mogu više ustati. \