1Davidov. K tebi, Gospode, vapim. Stijeno moja, ne budi gluh prema meni. Ne budi nijem prema meni! Inače bih i ja morao poći u svijet mrtvih.
2čuj moj glasni vapaj dok tebe zazivam, kad dižem svoje ruke k svetome Hramu tvojemu.
3Ne uzmi me sa zlikovcima i s onima koji čine zlo! Oni govore ljubazno sa svojim bližnjima, a u srcu im je prijevara.
4Njima podaj po njihovim djelima: po zloći njihova djelovanja! Podaj im po djelima njihovih ruku! Plati im po zasluzi; \
5Jer ne paze na Gospodnja djela ni na djelo njegovih ruku; on će ih srušiti i nikada ih više ne će podići. \
6Nek je blagoslovljen Gospod jer je uslišio moj glasni zaziv!
7Gospod je moja zaštita i moj štit. U njega se pouzdalo moje srce. On mi je pomogao. Srce mi se veseli i zahvaljivat ću mu svojom pjesmom.
8Gospod je snaga svome narodu, pomoćnik i zaštitnik svog pomazanika.
9Spasi svoj narod! Blagoslovi svoju baštinu! Pasi ga i nosi dovijeka!