1Davidov. Gospod je moja svjetlost i moje spasenje. Koga da se bojim? Gospod je zaštitnik moga života. Od koga da strepim?
2Kad me opkole zlikovci da me unište, moji tlačitelji i neprijatelji, oni će posrnuti i pasti.
3Makar se protiv mene utaborila cijela vojska, ne će uzdrhtati moje srce. Makar protiv mene planuo i rat, i tada ću se uzdati.
4Za jedno samo molim Gospoda, samo to ištem, da stanujem u kući Gospodnjoj sve dane svoga života, da iskusim Gospodnju dobrotu i gledam njegov Hram.
5U dan nevolje sakrit će me Bog u svojoj kolibi, zaklonit me u skrovištu svoga šatora, uzdići me visoko na stijenu.
6I tada će uzdići svoju glavu iznad neprijatelja koji me opkoljuju. A ja ću prinijeti u njegovu šatoru žrtve pune radosti, pjevat ću i veličati Gospoda.
7Gospode, čuj moj glas dok te zazivam: Smiluj mi se! Usliši me!
8Moje mi srce govori o tebi: traži njegovo lice!? Gospode, tražim tvoje lice.
9Ne sakrivaj svoje lice od mene, ne odbacuj u gnjevu svog slugu, jer ti si moja pomoć! Ne odbijaj me, ne ostavljaj me. Bože, spasenje moje!
10Kad bi me odbacili otac i majka, Gospod bi me primio.
11Pokaži mi svoj put, Gospode, vodi me ravnom stazom zbog mojih protivnika!
12Ne predaj me bijesu mojih mrzitelja jer lažni svjedoci ustaju protiv mene i oni koji dašću nasiljem.
13Ja čvrsto vjerujem da ću gledati dobrotu Gospodnju u zemlji živih.
14Uzdaj se u Gospoda! Priberi snagu! Budi hrabra srca i ufaj se u Gospoda!