1Miktam. Davidov.
2čuvaj me, Bože, jer u tebe se uzdam. Govorim Gospodu: “Ti si moj gospodar. Izvan tebe nema za mene sreće.”
3Pravednicima koji su u zemlji, plemenitima, ide sva moja ljubav.
4Umnoži bol onih koji idu za tuđim idolima. Njima neću nikada prinositi krvnih ljevanica, niti ću prljati svoje usne njihovim imenima.
5Gospod je moja baština i moj pehar; ti uzdržavaš moju sudbinu. \
6Dio moje sudbine pao je na dobru zemlju. Doista, moja mi se baština veoma dopada.
7Blagoslivljam Gospoda koji me savjetovao. I noću moje srce opominje.
8Uvijek pred sobom imam Gospoda. On mi je zdesna i zato nikada ne posrćem.
9Zato se raduje moje srce i veseli moj duh, i moje tijelo počiva u sigurnosti.
10Jer ne ćeš predati moje duše Podzemlju, niti dati da tvoj pravednik gleda trulost.
11Ti ćeš mi objaviti stazu života, ispunit ćeš me radošću svoje prisutnosti, vječnom milinom desnice svoje.