Obadiah 1
1 Viđenje Obadijino. Ovako veli svemogući Gospodin o Edomu: Od Gospodina smo čuli ovaj glas, među narode je bila poslana ova vijest: “Ustajte! Dići ćemo se na nj u boj!
2 Gle, učinit ću te malim među narodima. Prezren ćeš biti preko mjere.
3 Oholost tvojega srca te zaludjela. U kamenitim rasjeklinama stanuješ, imaš svoje sjedište na visini. Zato misliš u sebi: Tko me može oboriti na zemlju?
4 I visoko si sagradio svoje gnijezdo kao orao, jest, pod same zvijezde. Ipak sam te odatle oborio dolje”, govori Gospodin.
5 Kad bi došli k tebi kradljivci ili noćni lupeži? kako si dotjeran do ničega!? oni bi samo krali koliko bi trebali. Kad bi došli vinogradari u tvoj vinograd: oni bi još ostavili ostatke.
6 Kad se pretražuje Ezav, prekopava se njegovo blago!
7 Natrag do granice gonit će te svi tvoji saveznici. Zaludjet će te i silu ti nanijeti koji su ti bili prijatelji. Tvoji drugovi za stolom podmeću ti zamke, a ti to ne slutiš.
8 ”Doista, u onaj će se dan dogoditi”, govori Gospodin, “tada ću uništiti edomske mudrace, razumne u Ezavovoj gori.
9 Tvoji će junaci, Temane, očajavati, da se unište svi stanovnici iz Ezavove gore.”
10 Za umorstvo, za zlodjelo na tvojemu bratu Jakovu pokrit će te sramota! Bit ćeš istrijebljen za vječna vremena.
11 Tada si stajao nasuprot kada su tuđinci odvodili u ropstvo njegovu vojsku; i kad su stranci prodirali na njegova vrata i bacali ždrijeb nad Jeruzalemom, ti si bio kao jedan od njih. \
12 Ti nisi trebao gledati dana svojega brata, dana njegove nesreće, nisi se trebao radovati Judinim sinovima u dan njihova uništenja, nisi se trebao podsmjehivati u dan njihove nevolje.
13 Nisi trebao prodrijeti na vrata mojega naroda, u dan njegove nesreće, nisi se trebao naslađivati na njegovu zlu u dan njegove pogibelji, nisi trebao pružati ruku u dan njegova jada.
14 Nisi trebao stajati na raskršćima da ubijaš njegove bjegunce i nisi trebao izdavati one što izmakoše u dan tjeskobe.
15 Jer je blizu Gospodnji dan nad svim narodima! Kako si činio, tako će ti biti: tvoja djela padaju natrag na tvoju vlastitu glavu.
16 Doista, kao što ste vi morali piti na mojoj svetoj gori, tako će uvijek piti svi narodi, piti i srkati, i biti kao da ih nije bilo nikada.
17 Ali će na gori Sionu biti spasenje. Ona će biti utočište. I Jakovljeva kuća pobijedit će svoje pobjeditelje.
18 Kuća Jakovljeva bit će oganj i Josipova kuća plamen. A Ezavova kuća postat će strnjika! Oni će je zapaliti i sažeći: ništa ne će više ostati od Ezavove kuće! Jer je to rekao Gospodin.
19 Tada će južna zemlja zaposjesti Ezavovu goru i nizinu Filistejaca. I Efrajimovo će polje zaposjesti, i samarijsko polje također. Benjamin će zauzeti Gilead.
20 Prognanici vojske Izrćlaca zaposjest će sva mjesta Kanaanaca do Sarfate. Zarobljenici iz Jeruzalema, koje prognaše u Sefarad, baštinit će južne gradove.
21 Izbavitelji će uzići na goru Sion, da sude Ezavovoj gori. A kraljevstvo će biti Gospodnje.