Numbers 36
1 Tada pristupiše starješine iz obitelji sinova Gileada, sina Makira, sina Manašeova, od plemena sinova Josipovih. Oni iznesoše pred Mojsija i knezove, izrćlske plemenske glavare,
2 ovu molbu: “Gospodin je tebi, gospodaru, zapovjedio da sinovima Izrćlovim daš zemlju ždrijebom u baštinu. Također je tebi, gospodaru, bilo naloženo od Gospodina da daš baštinu našega brata Selofhada njegovim kćerima.
3 Ako se sad one udaju za koga iz drugoga plemena sinova Izrćlovih, onda će se vlasništvo njihovo otkinuti od naše očinske baštine i dodat će se baštini onoga plemena u koje se udaju. Tako će se baština što pripadne nama okrnjiti.
4 Kad onda bude jubilejska godina sinovima Izrćlovim, njihova će se baština sjediniti s baštinom onoga plemena u koje se budu udale. Ali od baštine našega očinskog plemena otkinut će se njihova baština.”
5 Mojsije nato dade sinovima Izrćlovim, po zapovijedi Gospodnjoj, ovaj naputak: “Pleme sinova Josipovih ima pravo.
6 Za Selofhadove kćeri odredi Gospodin ovo: Neka se udaju za koga hoće! Ali smiju se udati samo u obitelji svojega očinskog plemena,
7 da ne prijeđe baština sinova Izrćlovih od jednoga plemena na drugo. Jer svi sinovi Izrćlovi moraju dobiti baštinu svojega očinskog plemena.
8 Zato se moraju sve djevojke kojima dopadne baština u kojem izrćlskom plemenu udati za koga iz roda svojega očinskog plemena, da sinovi Izrćlovi održe očinsku baštinu
9 i da baština ne prijeđe od jednoga plemena na drugo; jer svako pleme sinova Izrćlovih treba dobiti svoju baštinu.” \
10 Kako je bio Gospodin zapovjedio Mojsiju, tako učiniše Selofhadove kćeri.
11 Jer Mahla, Tirsa, Hogla, Milka i Noa, Selofhadove kćeri, udaše se za sinove svojih stričeva.
12 Udaše se dakle u rod sinova Manašea, Josipova sina. Tako ostade njihova baština u plemenu kojemu je pripadala obitelj njihova oca.
13 To su zapovijedi i pravne odredbe što ih Gospodin dade preko Mojsija sinovima Izrćlovim na moapskim poljanama na Jordanu, naprema Jerihonu.