1Tada pristupiše starješine iz obitelji sinova Gileada, sina Makira, sina Manašeova, od plemena sinova Josipovih. Oni iznesoše pred Mojsija i knezove, izrćlske plemenske glavare,
2ovu molbu: “Gospodin je tebi, gospodaru, zapovjedio da sinovima Izrćlovim daš zemlju ždrijebom u baštinu. Također je tebi, gospodaru, bilo naloženo od Gospodina da daš baštinu našega brata Selofhada njegovim kćerima.
3Ako se sad one udaju za koga iz drugoga plemena sinova Izrćlovih, onda će se vlasništvo njihovo otkinuti od naše očinske baštine i dodat će se baštini onoga plemena u koje se udaju. Tako će se baština što pripadne nama okrnjiti.
4Kad onda bude jubilejska godina sinovima Izrćlovim, njihova će se baština sjediniti s baštinom onoga plemena u koje se budu udale. Ali od baštine našega očinskog plemena otkinut će se njihova baština.”
5Mojsije nato dade sinovima Izrćlovim, po zapovijedi Gospodnjoj, ovaj naputak: “Pleme sinova Josipovih ima pravo.
6Za Selofhadove kćeri odredi Gospodin ovo: Neka se udaju za koga hoće! Ali smiju se udati samo u obitelji svojega očinskog plemena,
7da ne prijeđe baština sinova Izrćlovih od jednoga plemena na drugo. Jer svi sinovi Izrćlovi moraju dobiti baštinu svojega očinskog plemena.
8Zato se moraju sve djevojke kojima dopadne baština u kojem izrćlskom plemenu udati za koga iz roda svojega očinskog plemena, da sinovi Izrćlovi održe očinsku baštinu
9i da baština ne prijeđe od jednoga plemena na drugo; jer svako pleme sinova Izrćlovih treba dobiti svoju baštinu.” \
10Kako je bio Gospodin zapovjedio Mojsiju, tako učiniše Selofhadove kćeri.
11Jer Mahla, Tirsa, Hogla, Milka i Noa, Selofhadove kćeri, udaše se za sinove svojih stričeva.
12Udaše se dakle u rod sinova Manašea, Josipova sina. Tako ostade njihova baština u plemenu kojemu je pripadala obitelj njihova oca.
13To su zapovijedi i pravne odredbe što ih Gospodin dade preko Mojsija sinovima Izrćlovim na moapskim poljanama na Jordanu, naprema Jerihonu.