Deuteronomy 1
1 Ovo su govori što ih održa Mojsije pred svim Izrćlom s one strane Jordana, u pustinji, u Arabi, naprema Sufu, između Parana, Tofela, Labana, Hazerota i Di Zahaba.
2 Jedanćst je dana hoda od Horeba preko gore Seira do Kadeš Barnee.
3 Prvoga dana jedanćstoga mjeseca u četrdesetoj godini govorio je Mojsije sinovima Izrćlovim sve što mu je bio Gospodin zapovjedio za njih.
4 Nakon što je bio porazio amorejskoga kralja Sihona, koji je živio u Hešbonu, i bašanskog kralja Oga, koji je živio u Aštarotu i Edreju,
5 poče Mojsije s one strane Jordana, u moapskoj zemlji, razlagati zakon ovako:
6 ”Gospodin, Bog naš, ovako nam je na Horebu govorio: Dosta ste dugo boravili na toj gori.
7 Podignite se i pođite k pogorju Amorejaca i k svim njihovim susjedima u Arabi, na pogorju i u Šefeli i u Negebu i na morskoj obali, u zemlju Kanaanaca i k Libanonu do velike rijeke, do Eufrata!
8 Eto, tu zemlju predajem vama. Uđite u nju i zauzmite tu zemlju! Gospodin se zakleo vašim ocima, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da će je dati njima i njihovim potomcima.
9 Onda vam rekoh: Ne mogu za vas sam skrbiti.
10 Gospodin, Bog vaš, umnožio vas je tako da vas je danas kao i zvijezda na nebu.
11 Gospodin, Bog vaših otaca, neka vas umnoži još tisuću puta više i neka vas blagoslovi, kako vam je obećao!
12 Ali kako da posve sam nosim teret i breme što ga na mene tovarite, i da rješavam vaše nesuglasice?
13 Predložite za svako od svojih plemena mudre, razborite i iskusne ljude, da vam ih postavim za starješine!
14 Nato mi odgovoriste: Dobro je što misliš učiniti.
15 Tada izabrah od vaših plemenskih glavara mudre i iskusne ljude i postavih vam ih za starješine: za tisućnike, za stotnike, za pedesetnike i za desetnike, nadalje postavih pisare za vaša plemena.
16 U isto vrijeme dadoh vašim sucima ovaj naputak: Saslušavajte obje strane svoje braće! Sudite pravo svakomu, bio brat ili stranac!
17 Budite nepristrani na sudu! Saslušajte i maloga i velikoga! Ne bojte se nikoga! Jer sudac zastupa Božje mjesto. Ako li vam je koji pravni slučaj pretežak, predložite ga meni, da ga istražim!
18 Tako vam onda dadoh naputak za sve što trebate činiti.
19 Potom otiđosmo od Horeba i prijeđosmo svu onu veliku i strašnu pustinju, koju ikad vidjeste, idući na pogorje Amorejaca, kao što nam je bio zapovjedio Gospodin, Bog naš. I dođosmo do Kadeš Barnee.
20 Tada vam rekoh: Dođoste, eto, do pogorja Amorejaca, što nam ga Gospodin, Bog naš, želi dati.
21 Gle, Gospodin, Bog tvoj, dao ti je tu zemlju! Pođi, uzmi je u svoj posjed, kao što ti je zapovjedio Gospodin, Bog tvojih otaca! Ne boj se i ne plaši se!
22 Tada svi pristupiste k meni i rekoste: Poslat ćemo pred sobom nekoliko ljudi, da nam istraže zemlju i da nam jave za put kojim ćemo ići, i za gradove u koje ćemo doći.
23 Ja sam bio s prijedlogom sporazuman i izabrao sam između vas dvanćst ljudi, iz svakoga plemena po jednoga.
24 Oni krenuše na put, gore u pogorje, stigoše do eškolske doline i razgledaše zemlju.
25 Uzeše sa sobom ploda one zemlje i donesoše nam ga. Onda nam dadoše ovaj izvještaj: Lijepa je zemlja koju će nam dati Gospodin, Bog naš.
26 Ipak ne htjedoste ići, nego se usprotiviste zapovijedi Gospodina, Boga svojega.
27 I mrmljali ste u svojim šatorima ovako: U zloj namjeri odvede nas Gospodin iz egipatske zemlje, da nas preda u ruke Amorejcima, da nas oni unište.
28 Kamo da idemo? Braća nam uplašiše srca kad su govorila: Ljudi su tamo veći i brojniji od nas. Gradovi su im veliki i do neba utvrđeni. Pa i Anakove sinove tamo vidjesmo.
29 A ja vam rekoh: Ne plašite se i ne bojte ih se!
30 Gospodin, Bog vaš, koji ide pred vama, borit će se za vas isto onako kako vam je učinio u Egiptu pred vašim ocima;\
31 i u pustinji, gdje si vidio kako te nosio Gospodin, Bog tvoj, kao što čovjek nosi svoje dijete, cijelim putem, što ga prevaliste, dok ne dođoste do ovoga mjesta.
32 Ali uza sve to ne imadoste pouzdanja u Gospodina, svog Boga,
33 koji je ipak išao pred vama putem i tražio vam mjesto za tabor, noću u ognju, da ste mogli vidjeti put kojim ste morali ići, a danju u oblaku.
34 Kad je Gospodin čuo vaše tužbe, razgnjevi se i zakle se:
35 Nijedan od ljudi toga naopakog roda ne će vidjeti lijepe zemlje koju sam pod prisegom obećao dati vašim ocima.
36 Samo će je vidjeti Kaleb, Jefuneov sin. Njemu i njegovim sinovima dat ću zemlju po kojoj je išao, jer je bio Gospodinu u svemu pokoran.
37 I na mene se razljuti Gospodin zbog vas i reče: I ti ne ćeš doći tamo.
38 Ipak Jošua, Nunov sin, tvoj sluga, doći će tamo. Njega ohrabri: jer on će razdijeliti zemlju među Izrćlovim sinovima.
39 A vaša djeca, za koju rekoste da će postati roblje, i vaši sinovi, koji danas ne znaju razlikovati između dobra i zla, doći će tamo. Njima ću je dati, i oni će je uzeti u posjed.
40 A vi se vratite i idite u pustinju prema Crvenome moru!
41 Tada mi vi odgovoriste ovako: Sagriješismo Gospodinu. Ići ćemo i borit ćemo se kako nam je zapovjedio Gospodin, Bog naš. Pa se opasaste svaki svojim bojnim oružjem i htjedoste u svojoj zaslijepljenosti poći na pogorje.
42 Ali Gospodin mi zapovjedi: Opomeni ih: Ne idite gore i ne borite se jer ja nisam među vama! Inače, bit ćete poraženi od svojih neprijatelja.
43 Ja vas tad opomenuh, ali ne poslušaste, nego se oprijeste Gospodnjoj zapovijedi i pođoste u svojoj drskosti gore na pogorje.
44 Tada iziđoše protiv vas Amorejci, koji prebivaju na onom pogorju. Oni vas potjeraše, kao roj pčela raspršiše vas od Seira pa do Horme.
45 Kad se vratiste, plakali ste pred Gospodinom, ali Gospodin ne posluša vašega glasa, niti okrenu svojega uha k vama.
46 Tako ostadoste u Kadešu dugo vremena, dok ondje stajaste.