Deuteronomy 2
1 Nato se vratismo u pustinju prema Crvenom moru, kao što mi je bio Gospodin zapovjedio. Dugo putovasmo oko gore Seira.
2 Tada mi reče Gospodin:
3 Dosta ste već dugo obilazili tu goru. Okrenite se sada na sjever!
4 Narodu daj ovaj naputak: Sada prolazite kroz područje svoje braće, Ezavovih sinova, koji prebivaju u Seiru. Oni vas se boje. Ali vi se dobro čuvajte
5 da ne zametnete boja s njima. Jer ne ću vam ništa dati od njihove zemlje, ni stope, jer sam Ezavu dao u posjed Seir.
6 Kupujte od njih hranu za novce; i pitku vodu kupujte od njih za novce!\
7 Ipak te Gospodin, Bog tvoj, blagoslivljao u svemu što si poduzimao. On se zauzimao za te na putovanju kroz tu veliku pustinju. četrdeset je već godina što je s tobom Gospodin, Bog tvoj. Ništa ti nije nedostajalo.
8 I tako prođosmo pokraj svoje braće, Ezavovih sinova, cestom Arabom pokraj Elata i Esion Gebera, onda zaokrenusmo i udarismo putem prema moapskoj pustinji.
9 Tada mi zapovjedi Gospodin: Ne napadaj Moapce! Ne zameći boja s njima! Jer ti ne ću dati od njihove zemlje ništa u posjed. Jer dadoh područje Ar u posjed Lotovim sinovima.
10 Prije su prebivali tamo Emijci, narod velik, mnogobrojan, visoka rasta kao Anakovi sinovi.
11 Oni su pripadali Refaimcima kao Anakovi sinovi, ali Moapci su ih zvali Emijci.
12 U Seiru su prije prebivali Horijci. A Ezavovi ih sinovi protjeraše i uništiše, i naseliše se na njihovo mjesto, kao što učini Izrćl sa zemljom koju im dade Gospodin u posjed.
13 A sada se dignite i prijeđite preko potoka Zereda!
14 Vrijeme našega putovanja od Kadeš Barnee do prijelaza preko potoka Zereda potrajalo je trideset i osam godina. Sav naraštaj ljudi sposobnih za vojsku bio je, međutim, izumro u taboru, kao što im je bio Gospodin zakletvom zaprijetio.
15 Ruka je Gospodnja bila naime protiv njih, da ih do posljednjega čovjeka istrijebi iz tabora.
16 Kad svi ti ljudi sposobni za vojsku pomriješe u narodu,
17 Gospodin mi reče:
18 Ti ćeš, eto, kod Ara proći kroz moapsko područje
19 I doći ćeš u blizinu sinova Amonovih. Ne napadaj ih i ne zameći boja s njima! Jer od zemlje Amonovih sinova ne dam ti ništa u posjed, jer je dadoh u posjed Lotovim sinovima.
20 I za nju se misli da je zemlja Rafaimaca. Nekad su u njoj prebivali Rafaimci, kojima su Amonci dali ime Zamzumijci.
21 Bio je to narod velik, mnogobrojan, visoka rasta kao sinovi Anakovi. Gospodin ih je bio uništio pred njima, pa oni zauzeše njihovu zemlju i naseliše se na njihovo mjesto.
22 Tako je bio učinio i s Ezavovim sinovima, koji prebivaju u Seiru. Nakon što je bio pred njima istrijebio Horijce, zauzeše oni njihovu zemlju i ostadoše tamo na njihovu mjestu do dana današnjega.
23 Također Avijce, koji su do Gaze prebivali u dvorcima, istrijebiše Kaftorci, koji dođoše iz Kaftora i naseliše se na njihovo mjesto.
24 Dignite se i prijeđite preko potoka Arnona. Gle, dajem ti u ruke Amorejca Sihona, hešbonskoga kralja, i njegovu zemlju. Počni osvajati i zarati na nj!
25 Od danas rasprostirem strah i trepet pred tobom kod svih naroda pod cijelim nebom. čim samo čuju za te, zadrhtat će i prepast će se.
26 Tada pošaljem poslanike iz pustinje k Sihonu, hešbonskom kralju, s mirnom ponudom:
27 Htio bih proći kroz tvoju zemlju. Ali ću uvijek ostati na cesti, ne ću skretati ni desno ni lijevo.
28 Hranu mi prodaj za novce; i pitku vodu daj mi za novce! Ja ću samo proći.\
29 To mi dopustiše i Ezavovi sinovi koji stanuju u Seiru, i Moapci koji prebivaju u Aru. Moj je cilj da prijeđem preko Jordana u zemlju koju nam želi dati Gospodin, Bog naš.
30 Ali Sihon, hešbonski kralj, ne htjede nam dopustiti prolaza. Jer Gospodin, Bog tvoj, bio je učinio te otvrdnu njegov duh i njegovo srce posta uporno, da ga preda u tvoje ruke, kao što je danas.
31 Tada mi reče Gospodin: Eto, počeo sam ti već predavati Sihona i njegovu zemlju. Idi za tim da njegovu zemlju uzmeš u posjed!
32 I kad je Sihon s cijelim svojim narodom izišao u Jahasu protiv nas u boj,
33 dade ga Gospodin, Bog naš, u naše ruke. Pobismo njega, njegove sinove i sav njegov narod.
34 Ujedno osvojismo sve gradove i izvršismo prokletstvo na svakom gradu, na muževima, ženama i djeci. Ne pustismo da nam itko umakne.
35 Zadržasmo za sebe samo stoku i plijen iz gradova što ih osvojismo.
36 Od Aroera na obali Arnona i od grada u dolini pa sve do Gileada nije bilo tvrda mjesta što ga ne bismo mogli osvojiti. Sve nam to dade u naše ruke Gospodin, Bog naš.
37 Ipak, zemlju Amonovih sinova, cijelo područje na strani Jaboka, s gradovima u pogorju, nisi dotakao, točno kako je zapovjedio Gospodin, Bog naš.