Numbers 21
1 Kad čuše Kanaanci, što su bili pod kraljem u Aradu i prebivali u južnoj zemlji, da Izrćlci dolaze putem Atarima, navališe na Izrćlce i neke od njih zarobiše.
2 Tada Izrćlci učiniše Gospodinu ovaj zavjet: “Ako nam taj narod daš u ruke, izvršit ćemo prokletstvo na njihovim mjestima.”
3 I Gospodin usliši molbu Izrćlaca i preda im Kanaance. Oni izvršiše na njima i njihovim mjestima prokletstvo i prozvaše taj kraj Horma.
4 Nato pođoše od gore Hora prema Crvenome moru, da zaobiđu edomsku zemlju. Ali je narodu dodijalo putovanje.
5 Ljudi su mrmljali protiv Boga i Mojsija: “Zašto nas izvedoste iz Egipta? Zar da izginemo u pustinji? Jer nema ovdje ni kruha ni vode. A to jadno jelo već nam se gadi.”
6 Tada posla Gospodin među narod otrovne zmije. One su ujedale ljude, tako da je pomrlo veoma mnogo Izrćlaca.
7 I dođe narod k Mojsiju i potuži se: “Sagriješismo što smo govorili protiv tebe. Moli Gospodina neka ukloni zmije od nas!” I Mojsije se pomoli za narod.
8 I Gospodin odgovori Mojsiju: “Načini sebi lik otrovne zmije i pričvrsti je na motku! Tko bude ujeden i pogleda u nju, ostat će na životu.”
9 Tada načini Mojsije mjedenu zmiju i pričvrsti je na motku. Ako je koga ujela zmija i on je pogledao u mjedenu zmiju, ostao je na životu.
10 Nato pođoše sinovi Izrćlovi dalje i utaboriše se kod Obota.
11 Od Obota se zaputiše dalje i utaboriše se kod Ije-Abarima u pustinji, koja leži istočno pred Moabom.
12 Odatle krenuše dalje i utaboriše se na potoku Zaredu.
13 Odatle pođoše dalje i utaboriše se s one strane Arnona, na mjestu u pustinji, gdje on dolazi iz zemlje Amorejaca. Arnon je naime moapska granica između Moabaca i Amorejaca.
14 Zato se kaže u knjizi ratova Gospodnjih: “Vaheb u Sufi i porječje uz Arnon,
15 potočje što dopire do Ara i naslanja se na moapsku granicu.”
16 Otamo se zaputiše u Beer. To je studenac na koji je mislio Gospodin kad reče Mojsiju: “Saberi narod da mu dam vode!”
17 Tada su zapjevali Izrćlci ovu pjesmu: “Izviri, studenče! Pripijevajte ga!
18 Studenče, što su ga kopali knezovi, što su ga otkrili narodni prvaci svojim žezlom i štapovima!” Iz pustinje pođoše u Matanu,
19 iz Matane u Nahaliel, iz Nahaliela u Bamot,
20 iz Bamota u dolinu koja presijeca moapsku visoravan, do vrhunca Pisge, koji se diže nad pustinjom.
21 Nato poslaše Izrćlci poslanike k amorejskom kralju Sihonu s porukom:
22 ”Htjeli bismo proći kroz tvoju zemlju. Ne ćemo ići preko poljâ i vinogradâ, niti ćemo piti vode iz studenaca. Ići ćemo samo kraljevskom cestom, dok ne prođemo tvoje područje.”
23 Ali Sihon ne dopusti Izrćlcima da prođu kroz njegovo područje, štoviše, sabra sav svoj narod i iziđe na Izrćlce u pustinju. Kad dođe u Jahzu, navali na Izrćlce.
24 Ali ga Izrćlci potukoše oštricom mača i osvojiše njegovu zemlju od Arnona do Jaboka, do područja Amonaca. Jaz je naime ležao na granici Amonaca.
25 Izrćlci zauzeše sve tamošnje gradove. Tada se utvrdiše u svim gradovima Amorejaca, i u Hešbonu i u svim njegovim mjestima.
26 Hešbon je bio glavni grad amorejskoga kralja Sihona. Taj je bio ratovao s prijašnjim moapskim kraljem i zauzeo mu svu njegovu zemlju do Arnona.
27 Zato pjesnici pjevaju: “Dođite u Hešbon! Sihonov glavni grad neka se sagradi i utvrdi!
28 Jer oganj planu iz Hešbona, plamen iz Sihonova grada, i spali moapske gradove, uništi arnonske visine.
29 Teško tebi, Moabe! Izgubljen si, Kemošev narode! Od tvojih sinova načinio je bjegunce, od tvojih kćeri ropkinje Sihonu, kralju Amorejaca.
30 Strijeljali smo na njih: uništen je Hešbon sve do Dibona; uništismo ih do Nofaha, što leži kod Medebe.” \
31 Kad su se Izrćlci bili utvrdili u zemlji Amorejaca,
32 dade Mojsije uhoditi Jazer. Kad su bili zauzeli mjesta oko njega, protjera Amorejce što su tamo stanovali.
33 Nato se okrenuše i udariše putem u Bašan. Tada iziđe pred njih bašanski kralj Og sa svim svojim narodom na boj kod Edreja.
34 A Gospodin reče Mojsiju: “Ne boj ga se! Jer ga predajem u tvoje ruke sa svim njegovim narodom i njegovom zemljom. Učini s njim kako si učinio s amorejskim kraljem Sihonom, koji je stolovao u Hešbonu!”
35 Potukoše njega, sinove i sav njegov narod, tako da ne ostade nijedan koji bi bio mogao pobjeći, i osvojiše njegovu zemlju.