Bible

1 Sva izrćlska općina stiže u pustinju Sin prvoga mjeseca, i narod se nastani u Kadešu. Tamo umre Mirjam i bi ondje pokopana. 2 No budući da općina nije imala vode, sabra se protiv Mojsija i Arona. 3 Narod se prepirao s Mojsijem i vikao: “Ah, da smo i izginuli kad je Gospodin poubijao našu braću! 4 Zašto dovedoste Gospodnju općinu u ovu pustinju, gdje moramo izginuti sa svojom stokom? 5 Zašto nas izvedoste iz Egipta i dovedoste nas u ovaj tužni kraj, gdje ne rađa ni žito, ni smokva, ni grožđe, ni mogranj jabuka i gdje nema ni vode za piće?” 6 Mojsije i Aron umakoše ispred općine k ulazu u Šator svjedočanstva i padoše ničice na svoje lice. Tada im se pokaza slava Gospodnja 7 i Gospodin zapovjedi Mojsiju: 8 ”Uzmi štap, saberi općinu, ti i tvoj brat Aron! Zapovjedite stijeni pred njihovim očima i ona će dati vodu. Izvedi im vodu iz stijene i napoji tako općinu i njihovu stoku!” 9 Tada uze Mojsije štap ispred Gospodina, kako mu je bio zapovjedio. 10 Nato sabraše Mojsije i Aron općinu pred stijenu, i on im reče: “Poslušajte buntovnici! Možemo li vam mi iz ove stijene izvabiti vodu?” 11 I kad Mojsije diže ruku i dvaput udari svojim štapom u stijenu, isteče mnoga voda, te se napoji općina i njihova stoka. 12 A Gospodin reče Mojsiju i Aronu: “Jer se ne pouzdaste u mene i ne htjedoste me proslaviti pred očima sinova Izrćlovih, ne ćete dovesti tu općinu u zemlju koju im dajem.” 13 To je voda Meriba, gdje su se prepirali sinovi Izrćlovi s Gospodinom i gdje se on proslavio na njima. 14 Iz Kadeša posla Mojsije poslanike k edomskomu kralju: “Ovako ti poručuje tvoj bratski narod Izrćl: Ti znaš sve nevolje što nas snađoše. 15 Naši oci pođoše u Egipat, i mi dugo proboravismo u Egiptu. Egipćani su zlostavljali nas i naše oce. 16 Kad zavapismo Gospodinu za pomoć, usliši Gospodin našu molbu i posla anđela koji nas izvede iz Egipta. Mi se sada nalazimo u Kadešu, gradu na granici tvojega područja. 17 Htjeli bismo proći kroz tvoju zemlju. Ne ćemo ići preko poljâ i vinogradâ i ne ćemo piti vode iz studenaca. Ići ćemo samo kraljevskom cestom, ne skrećući ni lijevo ni desno, dok ne prođemo tvoje područje.” 18 Ali im Edomci poručiše: “Ne smiješ prolaziti. Inače ćemo izići s mačem preda te.” 19 Sinovi Izrćlovi odgovoriše im: “Glavnom ćemo cestom ići. Napijemo li se, ja i moja stoka, tvoje vode, platit ću ti za to. Ja ne želim ništa drugo nego brzo proći.” 20 A oni odvratiše: “Ne smiješ prolaziti.” Ujedno iziđoše Edomci pred njih s mnogo naroda i dobro naoružani. 21 Kako Edomci ne htjedoše dopustiti Izrćlcima da prođu kroz njihovo područje, okrenuše Izrćlci od njih na stranu. 22 Tada krene od Kadeša sva izrćlska općina i stiže do gore Hora. 23 Ondje na gori Horu, što leži na granici edomske zemlje, reče Gospodin Mojsiju i Aronu: 24 ”Aron će se sada pridružiti svojim zemljacima, jer on ne će ući u zemlju koju ću dati sinovima Izrćlovim, zato što ste se oprli mojoj zapovijedi na vodi Meribi. 25 Uzmi Arona i njegova sina Eleazara i isprati ih na goru Hor! 26 Svuci tamo Aronu njegove haljine i obuci ih njegovu sinu Eleazaru; Aron će preminuti i tamo umrijeti.”\ 27 Mojsije učini kako zapovjedi Gospodin. Uziđoše na goru Hor pred očima sve općine. 28 Tamo svuče Mojsije Aronu njegove haljine i obuče ih njegovu sinu Eleazaru. Nato Aron umre tamo na vrhuncu gore. A Mojsije i Eleazar siđoše s gore. 29 Kad sazna sva općina da je Aron preminuo, tugovao je sav Izrćlov dom za Aronom trideset dana.