Numbers 17
1 Nato zapovjedi Gospodin Mojsiju:
2 ”Kaži Eleazaru, sinu svećenika Arona, neka odnese kadionice sa zgarišta i neka istrese oganj na nekoj udaljenosti! Jer su svete.
3 Kadionice tih ljudi, koji život svoj pokopaše svojim grijehom, neka se raskuju u ploče i neka se njima okuje žrtvenik! Jer ih oni donesoše pred Gospodina. Time postadoše svete. Neka budu sinovima Izrćlovim kao znamenje!”
4 Tada uze svećenik Eleazar mjedene kadionice, što su ih bili donijeli oni koji izgorješe. Raskovaše ih na okov žrtveniku.
5 One su trebale biti sinovima Izrćlovim opomena i znamen da nijedan nepozvan, koji ne pripada Aronovu potomstvu, ne pristupi kaditi pred Gospodinom. Inače će mu se dogoditi kao Korahu i njegovoj družini, kao što mu je bio Gospodin zaprijetio preko Mojsija.
6 Drugoga jutra mrmljala je sva općina sinova Izrćlovih protiv Mojsija i Arona. Vikali su: “Pobiste Gospodnji narod!”
7 Kad se onda stjecala općina protiv Mojsija i Arona, okrenuše se oni prema Šatoru svjedočanstva. I gle, pokri ga oblak, i pokaza se slava Gospodnja.
8 I Mojsije i Aron pohitješe pred Šator svjedočanstva.
9 Tada zapovjedi Gospodin Mojsiju:
10 ”Ukloni se iz te općine! Uništit ću ih u jedan čas.” Tad oni padoše ničice na svoje lice.
11 Mojsije reče Aronu: “Uzmi kadionicu, stavi u nju oganj sa žrtvenika, stavi na nju kâd i nosi ga brže k općini, da im time pribaviš pomirenje! Jer od Gospodina izlazi kazneni sud. Pomor već poče.”
12 Tada uze Aron kadionicu, kao što mu je bio zapovjedio Mojsije, i otrča usred općine. I doista, pomor je već bio počeo među narodom. On nato stade kaditi, da pribavi tako narodu pomirenje.
13 Ostade stojeći među mrtvima i živima, dok ne prestane pomor.
14 Broj onih koji pomriješe od pomora iznosio je četrnćst tisuća i sedam stotina, osim onih koji izgiboše zbog Koraha.
15 Aron se vrati k Mojsiju na ulaz u Šator svjedočanstva, kad je bio prestao pomor.
16 Nato reče Gospodin Mojsiju:
17 ”Govori sa sinovima Izrćlovim i uzmi od njih po jedan štap od svakoga plemena, dakle dvanćst štapova od svih njihovih plemenskih knezova, pleme po pleme! Napiši ime svakoga na njegovu štapu.
18 Na Levijev štap napiši Aronovo ime! Dakle jedan štap pripada svakome plemenskom poglavaru.
19 Stavi ih tada u Šator svjedočanstva pred Kovčeg zakona, gdje vam se objavljujem!
20 Tada će štap onoga koga sebi izaberem procvjetati. Tako ću pred sobom ušutkati mrmljanje sinova Izrćlovih, što ga podižu protiv vas.”
21 Kad je Mojsije to bio rekao sinovima Izrćlovim, predadoše mu svi njihovi knezovi, pleme po pleme, štap, svega dvanćst štapova. Među njihovim štapovima bio je i Aronov štap.
22 Mojsije stavi štapove pred Gospodina u Šatoru Saveza.
23 Kad Mojsije drugoga jutra stupi u šator Zakona, bio je štap Aronov potjerao, bio je propupao i procvjetao, i ponio zrele bademe.
24 I Mojsije iznese sve štapove iz svetišta k svim sinovima Izrćlovim. Oni ih razgledaše, i svaki uze svoj štap.
25 Tada zapovjedi Gospodin Mojsiju: “Stavi Aronov štap opet pred Zakon! Neka se tamo čuva kao znamenje za buntovnike, da možeš dokrajčiti njihovo mrmljanje preda mnom, i da ne izginu!”
26 Mojsije to učini. Kako mu je bio Gospodin zapovjedio, tako učini.
27 A sinovi Izrćlovi rekoše Mojsiju: “Eto, mi ginemo! Mi smo izgubljeni, svi smo zajedno izgubljeni!
28 Tko se god približi Gospodnjemu šatoru, mora umrijeti. Zar ćemo napokon svi propasti?”