Numbers 16
1 Korah, sin Jisharov, sina Kehatova, sina Levijeva, pridobi za sebe Datana i Abirona, sinove Eliabove, i Ona, sina Peletova, potomke Rubenove.
2 Oni se pobuniše protiv Mojsija sa dvjesta i pedeset sinova Izrćlovih, poglavara općine, pozvanih članova narodne skupštine i uglednih muževa.
3 Oni se dakle sabraše protiv Mojsija i Arona i rekoše im: “Prevršili ste mjeru! Sva općina, svi su skupa sveti, i Gospodin je među njima. Zašto se vi uzdižete nad Gospodnju općinu?”
4 Kad to ču Mojsije, pade ničice na svoje lice.
5 Tada odgovori Korahu i njegovoj družini ovako: “Sutra će pokazati Gospodin tko je njegov i tko je dosta svet da mu se približi. Koga tada on izabere, taj mu se smije približiti.
6 Učinite ovo: Uzmite sebi kadionice, Korah i sva njegova družina!
7 Stavite sutra u njih ognja i stavite na njih kâda pred Gospodinom! Koga tad izabere Gospodin, taj neka bude svet! Neka vam je dosta, sinovi Levijevi!”
8 Korahu reče Mojsije: “čujte ipak, sinovi Levijevi!
9 Zar vam nije dosta što vas je Bog Izrćlov odvojio od općine Izrćlove, da vas privuče u svoju blizinu, pa da vršite službu kod Šatora Gospodnjega i obavljate pred općinom svoju službu?
10 Tebe je sa svom tvojom braćom, Levijevim sinovima, privukao k sebi, a sada tražite još i svećeništvo!
11 Zato se vi, ti i sva tvoja družina, sabirete protiv Gospodina. Jer što je Aron da mrmljate protiv njega?”
12 Nato Mojsije dade pozvati Datana i Abirama, Eliabove sinove. Ali oni odvratiše: “Ne idemo!
13 Zar nije dosta što si nas doveo ovamo iz zemlje u kojoj teče mlijeko i med, da nas poubijaš u pustinji? Hoćeš li se još sada i nametnuti za gospodara nad nama?
14 Doista nas nisi doveo u zemlju u kojoj teče mlijeko i med, i nisi nam dao njiva i vinograda u posjed. Hoćeš li možda ljudima ovdje oči iskopati? Ne idemo!”
15 Tada se Mojsije vrlo razljuti i zamoli Gospodina: “Ne pogledaj na njihov žrtveni dar! Nisam nijednome od njih oduzeo nijednog magarca i nijednome od njih nisam učinio ništa nažao.”
16 I Mojsije zapovjedi Korahu: “Ti i sva tvoja družina prikažite se sutra pred Gospodinom, ti, oni i Aron!
17 Svaki neka uzme svoju kadionicu i neka stavi u njih kâd! Tada neka donese svaki svoju kadionicu pred Gospodina, dakle dvjesta i pedeset kadionica, također ti i Aron, svaki svoju kadionicu!”
18 I uzeše svaki svoju kadionicu, stave u njih oganj i na nj kâd. Onda stadoše na ulazu u Šator svjedočanstva, također Mojsije i Aron.
19 A Korah sabra na ulazu u Šator svjedočanstva prema njima svu općinu. Tada se pokaza svoj općini slava Gospodnja.
20 I Gospodin dade Mojsiju i Aronu ovu zapovijed:
21 ”Odvojite se od te općine! Uništit ću je u jedan čas.”
22 Tada padoše oni ničice na svoje lice i zamoliše: “O Bože, Gospodaru životnog duha u svakom tijelu! Zar ćeš, kad je sagriješio samo jedan, pustiti svoj gnjev na svu općinu?”
23 Tada zapovjedi Gospodin Mojsiju:
24 ”Naloži općini: Udaljite se od okolice Šatora Korahova, Datanova i Abiramova!”
25 Na to se diže Mojsije i ode Datanu i Abiramu. Starješine Izrćlove pođoše za njim.
26 On zapovjedi općini: “Udaljite se od Šatora tih zlotvora! Ne dotaknite se ničega što je njihovo! Inače ćete izginuti i vi zbog svih njihovih grijeha.”
27 Tada se oni povukoše iz okolice Šatora Korahova, Datanova i Abiramova. A Datan i Abiram stupiše van i stadoše sa svojim ženama i sa svojom velikom i malom djecom na ulazu svojih šatora.
28 Tada reče Mojsije: “Po tom ćete spoznati da je Gospodin poslao mene da izvršim sva ta djela, i da ja ne radim sam od sebe.
29 Ako ovi ovdje pomru, kao što umiru svi ljudi, i ako ih zadesi obična sudbina svih ljudi, onda Gospodin nije mene poslao.
30 Ako li Gospodin izvrši nešto nečuveno i zemlja otvori svoja usta i proždre ih sa svim što je njihovo, tako da siđu živi u podzemlje, onda po tom spoznajte da su ovi ljudi hulili na Gospodina!”
31 Jedva je bio Mojsije izgovorio te riječi, rastvori se zemlja pod njima.
32 Zemlja otvori svoja usta i proždre ih s njihovim obiteljima i sve ljude što su bili uz Koraha, sa svim njihovim imutkom.
33 Sa svim što su imali siđoše živi u podzemlje, i zemlja se zatvori nad njima. Tako ih nestade iz općine.
34 Svi Izrćlci što su okolo stajali pobjegoše brže od njihova jauka; jer rekoše: “Da i nas još zemlja ne proždre!”\
35 A oganj iziđe od Gospodina i sažeže dvjesta i pedeset ljudi što su trebali prinijeti kâd.