Mark 2
1 Poslije nekoliko dana dođe opet u Kafarnaum.
2 Na vijest da je kod kuće, skupiše se mnogi, tako da nisu imali mjesta ni pred vratima. Dok im je govorio,
3 donesoše mu uzetoga, kojega su nosila četvorica.
4 Ali zbog mnoštva naroda nisu ga mogli donijeti k njemu. Zato otkriše krov nad mjestom gdje je bio Isus, načiniše otvor i spustiše postelju s uzetim.
5 Kad vidje Isus njihovu vjeru, reče uzetomu: “Sinko, oprošteni su ti tvoji grijesi.”
6 A ondje su sjedili neki pismoznanci. Oni u sebi pomisliše:
7 ”Kako može ovaj tako govoriti? Huli na Boga. Tko može opraštati grijehe osim jedinoga Boga?”
8 Isus prozre odmah u svom duhu njihove misli i reče im: “Zašto mislite to u svojim srcima?
9 Što je lakše, reći uzetomu: Oprošteni su ti tvoji grijesi ili reći: Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj?
10 Ali znajte da Sin čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe!”
11 I tada reče uzetomu: “Zapovijedam ti: ustani, uzmi svoju postelju i idi kući!”
12 On odmah ustade, uze svoju postelju i izađe van pred očima sviju. Svi su bili izvan sebe od čuđenja, slavili su Boga i govorili: “Takvo što ne vidjesmo još nikada.”
13 Izađe opet k moru. Sav je narod dolazio k njemu, a on ih je učio.
14 Prolazeći, vidje Levija, Alfejeva sina, gdje sjedi na carini. Reče mu: “Pođi za mnom!” On ustade i ode za njim.
15 Kad je onda u njegovoj kući sjedio za stolom, bili su mnogi carinici i grješnici s Isusom i njegovim učenicima za stolom, jer ih je bilo mnogo koji su pristajali uz njega.
16 I kad su pismoznanci i farizeji vidjeli gdje jede s grješnicima i carinicima, rekoše njegovim učenicima: “Zašto jede i pije s carinicima i grješnicima?”
17 Isus je to čuo i odvratio im: “Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni. Nisam došao zvati pravednike, nego grješnike.”
18 Ivanovi učenici i farizeji imali su posni dan. Tada dođoše i upitaše ga: “Zašto poste Ivanovi učenici i učenici farizeja, a tvoji učenici ne poste?”
19 Isus im odvrati: “Mogu li svatovi postiti dok kod njih boravi zaručnik? Dok imaju kod sebe zaručnika, ne mogu postiti.
20 Ali doći će dani kad će im se oteti zaručnik. Tada će, u onaj dan postiti.
21 Nitko ne stavlja zakrpu od novoga sukna na staru haljinu; inače se nova zakrpa opet odere od stare haljine i rupa bude samo još veća.\
22 Nitko ne lijeva novo vino u stare mjehove; inače prodre vino mjehove, i vino i mjehovi propadnu. Novo vino puni se u nove mjehove.”\
23 Jedne subote išao je kroz usjeve. Njegovi su učenici trgali putem klasje.
24 Tada ga farizeji upitaše: “Zašto čine u subotu ono što je zabranjeno?”
25 On im odvrati: “Niste li nikad čitali što učini David kad je bio u nevolji, on i njegovi ogladnjeli drugovi?
26 Kako je u vrijeme velikog svećenika Ebjatara ušao u Božju kuću i jeo postavljene kruhove koje smiju jesti samo svećenici i kako ih je dao i svojim pratiocima?”
27 Tada nastavi: “Subota je tu zbog čovjeka, a nije čovjek zbog subote.
28 A Sin je čovječji gospodar i nad subotom.”