1Početak evanđelja Isusa Krista, Božjega Sina.
2Stoji pisano u proroka Izaije: “Evo, ja šaljem svoga glasnika pred tobom koji će ti pripraviti put.
3Glas onoga što viče u pustinji: Pripravite Gospodnji put, poravnite njegove staze!”
4Ivan Krstitelj se pojavio u pustinji i propovijedao je pokorničko krštenje za oproštenje grijeha.
5Tada je izlazila k njemu sva Judeja i svi stanovnici Jeruzalema. On ih je krstio u Jordanu, a oni su pritom ispovijedali svoje grijehe.
6Ivan je bio obučen u devinu dlaku i imao je kožnat pojas oko bokova. Hranio se skakavcima i divljim medom.
7I propovijedao je: “Moćniji od mene ide za mnom. Ja nisam dostojan kleknuti i odriješiti mu remena na obući.
8Ja sam vas krstio vodom, on će vas krstiti Duhom Svetim.”
9U one dane dođe Isus iz Nazareta u Galileji i dade da ga Ivan krsti u Jordanu.
10Jedva je bio izašao iz vode, vidje kako se otvori nebo i Duh kao golub na nj siđe.
11S neba povika glas: “Ti si moj ljubljeni Sin; ti si mi po volji.” \
12Odmah ga Duh izvede u pustinju.
13četrdeset dana je ostao u pustinji i sotona ga je napastovao. Boravio je među divljim životinjama, a služili su mu anđeli.
14Nakon što je Ivan bio bačen u tamnicu, otišao je Isus u Galileju i propovijedao Božje evanđelje
15govoreći: “Vrijeme se ispunilo; Božje je kraljevstvo blizu. Obratite se i vjerujte u evanđelje!” \
16Kad je išao pokraj Galilejskoga mora, vidje kako Šimun i Andrija, Šimunov brat, baciše svoje mreže u more. Oni su bili ribari.
17Isus im reče: “Pođite za mnom! Učinit ću vas ribarima ljudi.”
18Odmah ostaviše svoje mreže i pođoše za njim.
19Kad je otišao malo dalje, vidje Jakova, Zebedejeva sina, i njegova brata Ivana, također u lađici. Oni su popravljali svoje mreže.
20Odmah ih pozva. Oni ostaviše svojega oca Zebedeja s nadničarima u lađici i pođoše za njim.
21Oni dođoše u Kafarnaum. Odmah u subotu pođe u sinagogu i stade naučavati.
22Bili su zaneseni njegovim naukom, jer je učio kao netko tko ima moć, a ne kao pismoznanci.
23U tamošnjoj sinagogi nalazio se upravo čovjek koji je bio opsjednut od nečista duha. On povika:
24”Odlazi! Što mi s tobom imamo, Isuse Nazarećanine? Ti si došao da nas upropastiš. Znam tko si, Božji Svetac.”
25A Isus mu zaprijeti i reče: “Umukni i izađi iz njega!”
26Nečisti duh prodrma čovjeka i vičući iza glasa izađe iz njega.
27Puni čuđenja pitali su svi jedan drugoga: “Što je ovo? Neki novi, silni nauk! I usto zapovijeda nečistim duhovima, i oni ga slušaju!”
28Glas o njemu raširi se brzo po svem području Galileje.
29Iz sinagoge pođe s Jakovom i Ivanom ravno u Šimunovu i Andrijinu kuću.
30Šimunova je punica ležala od groznice. Odmah mu kazaše za nju.
31On joj pristupi, uze je za ruku i podiže je. Odmah je pusti groznica, i ona ih je posluživala.
32Uvečer, pošto zađe sunce, dovodili su k njemu sve bolesnike i opsjednute.
33Sav se grad stisnuo pred vratima.
34On ozdravi mnoge što su bili mučeni svakojakim bolestima i istjera mnoge đavle. Ali ne dade da đavli dođu do riječi, jer su ga poznavali.
35U rano jutro, kad je još bilo posve tamno, ustade, ode na samotno mjesto, i ondje se molio.
36Šimun i njegovi drugovi pohitješe za njim.
37Kad su ga našli, rekoše mu: “Svi za te pitaju.”
38On im odvrati: “Pođimo drugamo, u obližnja mjesta da i tamo propovijedam, jer sam ja zato došao.”
39I tako je prošao kroz svu Galileju, propovijedao u sinagogama i izgonio đavle.
40Dođe mu neki gubavac, baci se pred njega na koljena i zamoli: “Ako hoćeš, možeš me očistiti.”
41Pun milosrđa pruži Isus ruku, dotače ga se i reče mu: “Hoću, budi čist!”
42I odmah guba nestade s čovjeka, i bio je čist.
43Tada ga žurno otpusti
44i reče mu strogo: “Pazi da nikome što ne kazuješ o tom! Nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje žrtvu koju je propisao Mojsije! Neka im to služi kao svjedočanstvo!”
45A jedva je on otišao, poče glasno kazivati taj događaj i posvuda ga razglašavati. Zato Isus nije mogao više javno ući u grad. Radije se zadržavao vani, na samotnim mjestima. Ali su ljudi dolazili k njemu sa svih strana.