Luke 18
1 On im pokaza u prispodobi kako treba svagda moliti i ne malaksati.
2 Reče im: “U nekom gradu bio je jedan sudac koji se nije bojao Boga i nije mario za ljude.
3 A u onom gradu bila je i neka udovica. Ona je dolazila k njemu i molila ga: Pribavi mi pravo pred mojim protivnikom!
4 On je dugo vremena nije htio uslišati. A najposlije reče u sebi: Ne bojim se doduše Boga i ne marim za ljude.
5 Ali jer mi ova udovica dodijava, pomoći ću joj oko njezina prava; inače će mi napokon doći i udarit će me po licu.” \
6 Gospodin nastavi: “čujte što govori nepravedni sudac!
7 A Bog svojim izabranima, koji dan i noć vape k njemu, da ne pomogne oko njihovih prava, da ih pusti da čekaju?
8 Kažem vam, brzo će im pribaviti pravo. Ali kad dođe Sin čovječji, hoće li naći vjeru na zemlji?”
9 Također je kazao ovu prispodobu nekima koji su? puni pouzdanja u sebe? sebe smatrali pravednima, a druge prezirali:
10 ”Dva čovjeka uziđoše u Hram da se pomole. Jedan je bio farizej, drugi carinik.
11 Farizej stade i poče se moliti u sebi: Bože, zahvaljujem ti što nisam kao ostali ljudi, kao razbojnici, varalice, preljubnici ili kao ovaj carinik.
12 Postim dvaput u tjednu i dajem desetinu od svega što steknem.
13 A carinik je stajao izdaleka i nije se usudio ni očiju podignuti k nebu, nego se udarao u prsa i molio: Bože, budi milostiv meni grješniku!
14 Kažem vam: Ovaj otiđe opravdan kući, a ne onaj. Jer tko se uzvisi, bit će ponižen, a tko se ponizi, bit će uzvišen.”
15 Donosili su k njemu djecu da ih se dotakne. Kad to vidješe učenici, stadoše odbijati ljude.
16 A Isus dozva k sebi djecu i reče: “Pustite djecu, neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takovih Božje kraljevstvo.\
17 Zaista kažem vam: Tko ne primi Božjega kraljevstva kao dijete, ne će u njega ući.”
18 Neki ga predstojnik zapita: “Učitelju dobri, što moram činiti da postignem vječni život?”
19 Isus mu odgovori: “Što me zoveš dobrim? Samo je Bog dobar.
20 Znaš zapovijedi: Ne čini preljub! Ne ubijaj! Ne kradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca i majku!”
21 On odvrati: “Sve sam to držao od svoje mladosti.”
22 Kad je to čuo Isus, reče mu: “Još ti ostaje jedno: Prodaj sve što imaš i podaj siromasima, i imat ćeš blago na nebu. Tada dođi i pođi za mnom!”
23 Na te riječi on se veoma ražalosti, jer je bio vrlo bogat.
24 Kad vidje Isus kako se ražalosti, reče: “Kako je teško imućnima ući u Božje kraljevstvo!
25 Lakše je devi proći kroz iglene uši, nego bogatašu ući u Božje kraljevstvo.”
26 Tada upitaše slušatelji: “Tko se onda može spasiti?”
27 On odgovori: “Što je ljudima nemoguće, Bogu je moguće.”
28 Tada reče Petar: “Mi ostavismo svoje imanje i pođosmo za tobom.”
29 On im odvrati: “Zaista kažem vam: Nitko ne ostavi zbog Božjega kraljevstva kuću, braću, roditelje, ženu ili djecu,
30 a da ne primi za to mnogo više na ovom svijetu, a na drugom svijetu vječni život.”
31 Uze dvanćstoricu nasamo i reče im: “Evo idemo u Jeruzalem. Ondje će se sve ispuniti što su proroci pisali za Sina čovječjega.
32 On će biti predan neznabošcima, ismijan, zlostavljan i popljuvan.
33 Bičevat će ga i ubiti. Ali treći će dan uskrsnuti.”
34 A oni ništa od toga ne razumješe. Taj je govor bio za njih skriven, i oni ne shvatiše što je on time mislio.
35 Kad se približio Jerihonu, neki je slijepac sjedio kraj puta i prosio.
36 čuo je kako prolazi narod, i zapitao je što je to.
37 Kazaše mu da prolazi Isus Nazarećanin.
38 Tada povika: “Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!”
39 Oni što su išli naprijed korili su ga, neka šuti. Ali je on samo još jače vikao: “Sine Davidov, smiluj mi se!”
40 Tada Isus stade i dade ga dovesti. Kad je došao,
41 zapita ga: “Što hoćeš od mene?” On zamoli: “Gospodine, učini da progledam!”
42 Isus mu reče: “Progledaj! Tvoja te je vjera ozdravila.”
43 Odmah progleda. Poče slaviti Boga i pođe za Isusom. I sav narod koji je to vidio hvalio je Boga.