1On im pokaza u prispodobi kako treba svagda moliti i ne malaksati.
2Reče im: “U nekom gradu bio je jedan sudac koji se nije bojao Boga i nije mario za ljude.
3A u onom gradu bila je i neka udovica. Ona je dolazila k njemu i molila ga: Pribavi mi pravo pred mojim protivnikom!
4On je dugo vremena nije htio uslišati. A najposlije reče u sebi: Ne bojim se doduše Boga i ne marim za ljude.
5Ali jer mi ova udovica dodijava, pomoći ću joj oko njezina prava; inače će mi napokon doći i udarit će me po licu.” \
6Gospodin nastavi: “čujte što govori nepravedni sudac!
7A Bog svojim izabranima, koji dan i noć vape k njemu, da ne pomogne oko njihovih prava, da ih pusti da čekaju?
8Kažem vam, brzo će im pribaviti pravo. Ali kad dođe Sin čovječji, hoće li naći vjeru na zemlji?”
9Također je kazao ovu prispodobu nekima koji su? puni pouzdanja u sebe? sebe smatrali pravednima, a druge prezirali:
10”Dva čovjeka uziđoše u Hram da se pomole. Jedan je bio farizej, drugi carinik.
11Farizej stade i poče se moliti u sebi: Bože, zahvaljujem ti što nisam kao ostali ljudi, kao razbojnici, varalice, preljubnici ili kao ovaj carinik.
12Postim dvaput u tjednu i dajem desetinu od svega što steknem.
13A carinik je stajao izdaleka i nije se usudio ni očiju podignuti k nebu, nego se udarao u prsa i molio: Bože, budi milostiv meni grješniku!
14Kažem vam: Ovaj otiđe opravdan kući, a ne onaj. Jer tko se uzvisi, bit će ponižen, a tko se ponizi, bit će uzvišen.”
15Donosili su k njemu djecu da ih se dotakne. Kad to vidješe učenici, stadoše odbijati ljude.
16A Isus dozva k sebi djecu i reče: “Pustite djecu, neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takovih Božje kraljevstvo.\
17Zaista kažem vam: Tko ne primi Božjega kraljevstva kao dijete, ne će u njega ući.”
18Neki ga predstojnik zapita: “Učitelju dobri, što moram činiti da postignem vječni život?”
19Isus mu odgovori: “Što me zoveš dobrim? Samo je Bog dobar.
20Znaš zapovijedi: Ne čini preljub! Ne ubijaj! Ne kradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca i majku!”
21On odvrati: “Sve sam to držao od svoje mladosti.”
22Kad je to čuo Isus, reče mu: “Još ti ostaje jedno: Prodaj sve što imaš i podaj siromasima, i imat ćeš blago na nebu. Tada dođi i pođi za mnom!”
23Na te riječi on se veoma ražalosti, jer je bio vrlo bogat.
24Kad vidje Isus kako se ražalosti, reče: “Kako je teško imućnima ući u Božje kraljevstvo!
25Lakše je devi proći kroz iglene uši, nego bogatašu ući u Božje kraljevstvo.”
26Tada upitaše slušatelji: “Tko se onda može spasiti?”
27On odgovori: “Što je ljudima nemoguće, Bogu je moguće.”
28Tada reče Petar: “Mi ostavismo svoje imanje i pođosmo za tobom.”
29On im odvrati: “Zaista kažem vam: Nitko ne ostavi zbog Božjega kraljevstva kuću, braću, roditelje, ženu ili djecu,
30a da ne primi za to mnogo više na ovom svijetu, a na drugom svijetu vječni život.”
31Uze dvanćstoricu nasamo i reče im: “Evo idemo u Jeruzalem. Ondje će se sve ispuniti što su proroci pisali za Sina čovječjega.
32On će biti predan neznabošcima, ismijan, zlostavljan i popljuvan.
33Bičevat će ga i ubiti. Ali treći će dan uskrsnuti.”
34A oni ništa od toga ne razumješe. Taj je govor bio za njih skriven, i oni ne shvatiše što je on time mislio.
35Kad se približio Jerihonu, neki je slijepac sjedio kraj puta i prosio.
36čuo je kako prolazi narod, i zapitao je što je to.
37Kazaše mu da prolazi Isus Nazarećanin.
38Tada povika: “Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!”
39Oni što su išli naprijed korili su ga, neka šuti. Ali je on samo još jače vikao: “Sine Davidov, smiluj mi se!”
40Tada Isus stade i dade ga dovesti. Kad je došao,
41zapita ga: “Što hoćeš od mene?” On zamoli: “Gospodine, učini da progledam!”
42Isus mu reče: “Progledaj! Tvoja te je vjera ozdravila.”
43Odmah progleda. Poče slaviti Boga i pođe za Isusom. I sav narod koji je to vidio hvalio je Boga.