Luke 17
1 I reče svojim učenicima: “Sablazni ne mogu izostati. Ali teško onome od koga dolaze!
2 Bolje bi mu bilo da mu se mlinski kamen objesi o vrat, i da ga bace u more, nego da sablazni jednoga od ovih malih.
3 Pazite! Ako se tvoj brat ogriješi, pouči ga! Bude li mu žao, oprosti mu!
4 I ako se sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam puta opet dođe k tebi i rekne: Žao mi je; oprosti mu!” \
5 Apostoli zamoliše Gospodina: “Umnoži našu vjeru!”
6 Gospodin odvrati: “Ako imate vjeru toliku koliko je gorušično zrno te kažete ovome dudu: Izađi s korijenom i presadi se u more? poslušat će vas.
7 Tko od vas svojemu sluzi što ore ili čuva stoku, kad se vrati iz polja, kaže: Dođi odmah i sjedni za stol?
8 Ne će li mu prije kazati: Pripravi mi večeru, pripaši se i posluži me, dok jedem i pijem, a onda možeš ti jesti i piti.
9 Hoće li on zahvaliti sluzi na tom što je izvršio njegove zapovijedi?
10 Tako i vi, kad učinite sve što vam je naloženo, kažite: Sluge smo neznatne, učinismo samo svoju dužnost.”
11 Na putu u Jeruzalem prolazio je između Samarije i Galileje.
12 Kad htjede ući u jedno selo, dođe mu ususret deset gubavaca. Stadoše izdaleka.
13 I počeše vikati: “Isuse, učitelju, smiluj nam se!”
14 Kad ih vidje, reče im: “Idite i pokažite se svećenicima!” Dok su išli, očistiše se.
15 A samo jedan od njih dođe natrag, kad vidje da je iscijeljen. Hvalio je Boga jakim glasom.
16 Bacio se pred noge Isusove na svoje lice i zahvalio mu. A to je bio Samarijanac.
17 Tada reče Isus: “Ne očistiše li se desetorica? A gdje su devetorica?
18 Zar se nijedan ne nađe da se vrati i dade slavu Bogu, nego ovaj tuđin?”
19 I reče mu: “Ustani i idi! Ozdravila te tvoja vjera!”
20 Farizeji ga upitaše: “Kad će doći Božje kraljevstvo?” On im odgovori: “Božje kraljevstvo ne će doći s vanjskim sjajem.
21 Ne će se kazati: Ovdje je ili ondje. Kraljevstvo je Božje među vama.”
22 Dalje reče svojim učenicima: “Doći će dani kad ćete željeti vidjeti samo jedan od danâ Sina čovječjega, ali ga ne ćete vidjeti.
23 I reći će vam: On je ovdje, on je ondje! Ne idite tamo i ne trčite za njima!
24 Jer kao što bljesak munje sijevne od jednoga kraja neba do drugoga, tako će biti i sa Sinom čovječjim u njegov dan.
25 Ali najprije on još mora mnogo pretrpjeti i biti odbačen od ovoga roda.
26 Kako je bilo u dane Noine, tako će biti i u dane Sina čovječjega:
27 Jelo se i pilo, ženilo se i udavalo sve do dana kad Noa uđe u korablju. Tada dođe potop i sve uništi.
28 Isto je tako bilo u Lotove dane: Jelo se i pilo, kupovalo se i prodavalo, sadilo se i gradilo.
29 A u dan kad izađe Lot iz Sodome, udari oganj i sumpor s neba i sve uništi.
30 Upravo će tako biti u onaj dan kad se objavi Sin čovječji.
31 Tko je u onaj dan na krovu, a svoje stvari ima još u kući, neka ne silazi da ih uzme! Tko je u polju, neka se također ne vraća!
32 Sjetite se Lotove žene!
33 Koji nastoji svoj život sačuvati, izgubit će ga; tko ga izgubi, sačuvat će ga.\
34 Kažem vam: U onu noć počivat će po dvojica na jednoj postelji: jedan će se uzeti, drugi će se ostaviti.
35 Dvije će žene mljeti na jednom mlinu: jedna će se uzeti, druga će se ostaviti.”
36 ***
37 Upitaše ga: “Gdje, Gospodine?” Odgovori im: “Gdje je strvina, ondje se skupljaju orlovi.”