Lamentations 5
1 Spomeni se, Gospodine, onoga što nas je stiglo! Pogledaj i vidi našu sramotu!
2 Naša baština dopade tuđincima, naše kuće strancima.
3 Siroti smo, bez oca; naše su majke kao udovice. \
4 Pijemo za novac svoju vodu, moramo plaćati za vlastita drva.
5 Na vratu su nam tlačitelji, smalaksali smo i ne nalazimo mira.
6 Pružili smo ruku Egiptu i Asuru, da se nasitimo kruha.
7 Oci su naši sagriješili i nema ih više. Mi moramo nositi njihove opačine.
8 Sluge su nad nama gospodari; nitko nas ne izbavlja iz njihovih ruku. \
9 Donosimo sebi kruh sa strahom za život od mača u pustinji.
10 Kao peć gori naša koža u žeravici gladi.
11 Silovali su žene na Sionu i djevojke po Judinim gradovima.
12 Knezove su vješali i bila je prezrena čast staraca.
13 Mladići nose mlin; pod teretom drva posrću dječaci. \
14 Na vratima više ne sjede starci; mladiće ne sjedinjuje igra. \
15 Nestalo je radosti našem srcu, igra se naša pretvorila u žalost.
16 Pala nam je kruna s glave; teško nama što smo sagriješili! \
17 Stoga je naše srce oslabjelo, stoga je naše oko potamnjelo:
18 Zbog gore Siona, što je opustjela, i lisice brzaju po njoj.
19 Ti, Gospodine, stoluješ u vijeke, tvoje prijestolje stoji od vijeka do vijeka.
20 Zašto nas hoćeš zaboraviti do vijeka, zauvijek nas ostaviti?
21 Obrati nas, Gospodine, k sebi! Mi se vraćamo. Ponovi naše dane kako su bili prije!
22 Ili, zar si nas sasvim odbacio? Ljutiš li se toliko na nas?