1Ovo su narodi koje ostavi Gospodin, da po njima kuša sinove Izrćlove u svemu onom što još nisu znali u pogledu vođenja rata u Kanaanu.
2Tako su naraštaji sinova Izrćlovih morali naučiti vojništvo, jedino što nisu znali otprije.
3Pet je Filistejskih knezova, svi Kanaanci, Sidonci i Hivijci, koji su prebivali na Libanonu, od gore Baal-Hermona do mjesta gdje se ide u Hamat.
4Po njima je Izrćl trebao biti stavljen na kušnju i da se vidi hoće li slijediti upute Gospodnje, na koje je bio obvezao njihove oce preko Mojsija.
5Tako su prebivali sinovi Izrćlovi među Kanaancima, Hetitima, Amorejcima, Perižanima, Hivijcima i Jebusejcima.
6Oni su uzimali sebi njihove kćeri za žene, davali svoje vlastite njihovim sinovima i služili njihovim bogovima.
7Kad su sinovi Izrćlovi opet činili što se nije sviđalo Gospodinu, i kad su zaboravili Gospodina, svojega Boga, pa su služili baalima i lugovima,
8raspali se Gospodnji gnjev protiv Izrćla i dade ih u ruke Kušanu Rišatajimu, kralju sjeverne Mezopotamije. Osam godina morali su sinovi Izrćlovi služiti Kušanu Rišatajimu.
9Kad sinovi Izrćlovi zavapiše Gospodinu, podiže Gospodin Izrćlovim sinovima izbavitelja, da ih izbavi: Otniela, sina Kenaza, mlađega brata Kalebova.
10Na njega dođe duh Gospodnji, i on postade sudac u Izrćlu. Kad on iziđe na vojsku, predade mu Gospodin u ruke Kušana Rišatajima, kralja sjeverne Mezopotamije, i on uništi Kušana Rišatajima,
11i bila je sad zemlja mirna četrdeset godina, dok ne umre Otniel, sin Kenazov.
12Kad su sinovi Izrćlovi opet činili što se nije sviđalo Gospodinu, učini Gospodin moapskoga kralja Eglona jačim od sinova Izrćlovih, jer su činili što se nije sviđalo Gospodinu.
13On se ujedini s Amoncima i Amalečanima, izađe i pobijedi Izrćlove sinove. Tad zauzeše Palmov grad.
14Nato su sinovi Izrćlovi služili Eglonu, moapskomu kralju, osamnćst godina.
15I Gospodin, kad sinovi Izrćlovi zavapiše Gospodinu, podiže izbavitelja. Ehuda, sina Gere iz plemena Benjaminova, čovjeka koji je bio ljevak. Kad jednom sinovi Izrćlovi poslaše po njemu danak Eglonu, moapskomu kralju,
16načini sebi Ehud bodež dvorezac, lakat dug, pričvrsti ga pod svoju haljinu, sa svoje desne strane,
17i tako predade danak Eglonu, moapskomu kralju. Eglon je bio čovjek vrlo debeo.
18Kad je bio gotov s predajom danka, otpusti ljude koji su bili nosili danak,
19vrati se opet sam pokraj idolskih likova u blizini Gilgala i reče: “Moram ti, kralju, kazati jednu tajnu.” On zapovjedi da šute. Tada se udaljiše svi koji su bili kod njega.
20Ehud pristupi k njemu, a on je sjedio sam u hladu svoje gornje sobe, i Ehud reče: “Moram ti kazati riječ Božju!” Kad on usta sa svojega prijestolja,
21poteže Ehud lijevom svojom rukom, trgnu bodež s desnog bedra i zabije mu ga u trbuh,
22tako da je držak odmah prodro za oštricom, i salo se sklopilo oko oštrice, jer nije izvukao bodež iz trbuha. Pritom je izišla nečistoća.
23Tad Ehud izađe van u trijem, zatvori za sobom vrata gornje sobe i zaključa ih.
24Kad se je bio udaljio, dođoše sluge da pogledaju. Kako nađoše da su vrata gornje sobe zaključana, pomisliše: Bit će da obavlja svoju potrebu u hladu sobe.
25I tako su čekali veoma dugo. Ali kad on vrata gornje sobe dugo nije otvarao, uzeše ključ i otvoriše. A tamo je ležao njihov gospodar na podu mrtav.
26A Ehud je, dok su oni čekali, bio umakao, došao do idolskih likova i utekao u Seir.
27čim se vratio, zatrubi u trubu na Efrajimovoj gori, i sinovi Izrćlovi siđoše s njim s gore. On im je stajao na čelu.
28Na njegov poziv: “Hajdete za mnom, jer Gospodin vam predade u ruke vaše neprijatelje Moapce”, siđoše oni za njim, zatvoriše Moapcima gazove Jordana i ne dadoše nikome prijeko.
29Pobiše tada Moabaca oko deset tisuća, sve jakih i hrabrih ljudi. Nitko ne umače.
30Tako se onda morade Moab podvrći vlasti Izrćlovoj, i zemlja je bila mirna osamdeset godina.
31Nakon njega ustade Šamgar, sin Anatov. On pobi šest stotina Filistejaca volovskim šiljkom. I on je bio sudac Izrćlu.