Judges 3
1 Ovo su narodi koje ostavi Gospodin, da po njima kuša sinove Izrćlove u svemu onom što još nisu znali u pogledu vođenja rata u Kanaanu.
2 Tako su naraštaji sinova Izrćlovih morali naučiti vojništvo, jedino što nisu znali otprije.
3 Pet je Filistejskih knezova, svi Kanaanci, Sidonci i Hivijci, koji su prebivali na Libanonu, od gore Baal-Hermona do mjesta gdje se ide u Hamat.
4 Po njima je Izrćl trebao biti stavljen na kušnju i da se vidi hoće li slijediti upute Gospodnje, na koje je bio obvezao njihove oce preko Mojsija.
5 Tako su prebivali sinovi Izrćlovi među Kanaancima, Hetitima, Amorejcima, Perižanima, Hivijcima i Jebusejcima.
6 Oni su uzimali sebi njihove kćeri za žene, davali svoje vlastite njihovim sinovima i služili njihovim bogovima.
7 Kad su sinovi Izrćlovi opet činili što se nije sviđalo Gospodinu, i kad su zaboravili Gospodina, svojega Boga, pa su služili baalima i lugovima,
8 raspali se Gospodnji gnjev protiv Izrćla i dade ih u ruke Kušanu Rišatajimu, kralju sjeverne Mezopotamije. Osam godina morali su sinovi Izrćlovi služiti Kušanu Rišatajimu.
9 Kad sinovi Izrćlovi zavapiše Gospodinu, podiže Gospodin Izrćlovim sinovima izbavitelja, da ih izbavi: Otniela, sina Kenaza, mlađega brata Kalebova.
10 Na njega dođe duh Gospodnji, i on postade sudac u Izrćlu. Kad on iziđe na vojsku, predade mu Gospodin u ruke Kušana Rišatajima, kralja sjeverne Mezopotamije, i on uništi Kušana Rišatajima,
11 i bila je sad zemlja mirna četrdeset godina, dok ne umre Otniel, sin Kenazov.
12 Kad su sinovi Izrćlovi opet činili što se nije sviđalo Gospodinu, učini Gospodin moapskoga kralja Eglona jačim od sinova Izrćlovih, jer su činili što se nije sviđalo Gospodinu.
13 On se ujedini s Amoncima i Amalečanima, izađe i pobijedi Izrćlove sinove. Tad zauzeše Palmov grad.
14 Nato su sinovi Izrćlovi služili Eglonu, moapskomu kralju, osamnćst godina.
15 I Gospodin, kad sinovi Izrćlovi zavapiše Gospodinu, podiže izbavitelja. Ehuda, sina Gere iz plemena Benjaminova, čovjeka koji je bio ljevak. Kad jednom sinovi Izrćlovi poslaše po njemu danak Eglonu, moapskomu kralju,
16 načini sebi Ehud bodež dvorezac, lakat dug, pričvrsti ga pod svoju haljinu, sa svoje desne strane,
17 i tako predade danak Eglonu, moapskomu kralju. Eglon je bio čovjek vrlo debeo.
18 Kad je bio gotov s predajom danka, otpusti ljude koji su bili nosili danak,
19 vrati se opet sam pokraj idolskih likova u blizini Gilgala i reče: “Moram ti, kralju, kazati jednu tajnu.” On zapovjedi da šute. Tada se udaljiše svi koji su bili kod njega.
20 Ehud pristupi k njemu, a on je sjedio sam u hladu svoje gornje sobe, i Ehud reče: “Moram ti kazati riječ Božju!” Kad on usta sa svojega prijestolja,
21 poteže Ehud lijevom svojom rukom, trgnu bodež s desnog bedra i zabije mu ga u trbuh,
22 tako da je držak odmah prodro za oštricom, i salo se sklopilo oko oštrice, jer nije izvukao bodež iz trbuha. Pritom je izišla nečistoća.
23 Tad Ehud izađe van u trijem, zatvori za sobom vrata gornje sobe i zaključa ih.
24 Kad se je bio udaljio, dođoše sluge da pogledaju. Kako nađoše da su vrata gornje sobe zaključana, pomisliše: Bit će da obavlja svoju potrebu u hladu sobe.
25 I tako su čekali veoma dugo. Ali kad on vrata gornje sobe dugo nije otvarao, uzeše ključ i otvoriše. A tamo je ležao njihov gospodar na podu mrtav.
26 A Ehud je, dok su oni čekali, bio umakao, došao do idolskih likova i utekao u Seir.
27 čim se vratio, zatrubi u trubu na Efrajimovoj gori, i sinovi Izrćlovi siđoše s njim s gore. On im je stajao na čelu.
28 Na njegov poziv: “Hajdete za mnom, jer Gospodin vam predade u ruke vaše neprijatelje Moapce”, siđoše oni za njim, zatvoriše Moapcima gazove Jordana i ne dadoše nikome prijeko.
29 Pobiše tada Moabaca oko deset tisuća, sve jakih i hrabrih ljudi. Nitko ne umače.
30 Tako se onda morade Moab podvrći vlasti Izrćlovoj, i zemlja je bila mirna osamdeset godina.
31 Nakon njega ustade Šamgar, sin Anatov. On pobi šest stotina Filistejaca volovskim šiljkom. I on je bio sudac Izrćlu.