1Tada dođe Anđeo Gospodinov od Gilgala u Bokim i reče: “Ja sam vas izveo iz Egipta i doveo vas u zemlju za koju sam se zakleo vašim ocima. Obećao sam: Ne ću prekinuti svojega Saveza s vama dovijeka.
2A vi ne smijete sklapati savez sa stanovnicima te zemlje, nego morate srušiti njihove žrtvenike. Ali ne poslušaste moje zapovijedi. Zašto to učiniste?
3Zato i ja kažem: Ne ću ih odagnati ispred vas. Oni će vam biti protivnici, i njihovi će vam idoli biti zamka.”
4Kad tako izgovori Anđeo Gospodinov svim sinovima Izrćlovim, stade narod glasno plakati.
5Zato prozvaše ono mjesto Bokim. Oni tamo prinesoše Gospodinu žrtvu.
6Kad je Jošua bio otpustio narod, raziđoše se sinovi Izrćlovi, svaki u svoju baštinu, da zaposjednu zemlju.
7I narod je služio Gospodinu za života Jošue i svih starješina, koji preživješe Jošuu i vidješe još sva velika djela Gospodnja, što ih učini Izrćlu.
8Jošua, Nunov sin, sluga Gospodnji, umre u dobi od sto i deset godina.
9Pokopaše ga u području njegove baštine, u Timnat Heresu u Efrajimovoj gori, sjeverno od gore Gaaš.
10Kad se je onda i sav taj naraštaj pribrao k svojim očima, i nastao drugi naraštaj poslije njega, koji nije poznavao Gospodina ni djela što ih je bio učinio Izrćlu,
11sinovi su Izrćlovi činili što se nije sviđalo Gospodinu, i služili su baalima.
12A ostavili su Gospodina, Boga svojih otaca, koji ih je bio izveo iz Egipta. Potrčali su za drugim bogovima, okolnim poganskim bogovima, poklonili im se i tako razgnjevili Gospodina.
13Kad su tako otpali od Gospodina i stali služiti Baalu i aštartama,
14raspali se Gospodnji gnjev protiv sinova Izrćlovih, i on ih predade u ruke razbojnicima, koji ih oplijeniše. On pusti da padnu u ruke svojih okolnih neprijatelja, tako da se više nisu mogli održati pred svojim neprijateljima.
15Svaki put kad bi krenuli u rat, bila je ruka Gospodnja protiv njih na njihovu nesreću, kao što je bio unaprijed rekao Gospodin i kao što im se bio zakleo Gospodin. I njihova je nevolja bila velika.
16Tada im je Gospodin podizao suce, koji su ih izbavljali iz ruku njihovih neprijatelja.
17Ali ni svojih sudaca nisu slušali, nego su tuđim bogovima tjerali idolopoklonstvo i klanjali im se. Brzo su zašli s puta kojim su išli njihovi oci, što su slijedili zapovijedi Gospodnje. Ali oni nisu tako činili.
18Kad im je Gospodin podizao suce, onda je Gospodin bio sa sucem i izbavljao ih iz ruku njihovih neprijatelja dok je sudac živio. Jer bi Gospodina dirnule njihove tužbe na mučitelje i tlačitelje.
19Ali čim bi sudac umro, potjerali bi oni ponovno još gore nego njihovi oci, trčali bi za drugim bogovima, služili im i klanjali im se. Nisu ostavljali svojih opakih djela i putova.
20Tada se raspali gnjev Gospodnji protiv Izrćla, i reče: “Zato što je taj narod prestupio moj Savez, na koji sam obvezao njihove oce, i jer ne slijedi mojih zapovijedi,
21ne ću više goniti ispred njih narode koje ostavi Jošua kad umre.
22Po njima ću staviti na kušnju Izrćlove sinove: hoće li se držati puta Gospodnjega i hoditi po njemu, kao što su činili njihovi oci, ili ne će.”
23Umjesto da odmah izgna one narode, Gospodin ih ostavi i ne predade ih u ruke Jošui.