Joel 2
1 Trubite u trubu na Sionu! Trubite na uzbunu na mojoj svetoj gori! Da zadršću svi zemaljski stanovnici. Jer dolazi Gospodnji dan. Jest, on je blizu!
2 Dan tame i mraka. Dan oblaka i vihora. Kako se zora razastire povrh gora tako dolazi narod, velik i silan, kakva nije bilo prije, a niti će ga poslije kad biti do godina najdaljih naraštaja.
3 Pred njim proždire oganj. Za njim ližu plamenovi. Kao edenski vrt leži pred njim zemlja, a za njim tužna pustinja. Ništa ne uteče od njega.
4 čine se kao konji. Trče kao konjanici.
5 Topoću i skaču kao kola preko vrhunaca gora. Kao praskajući plamenovi sažižu strnjiku. Kao silna vojska, spremna za boj.
6 Pred njima zadršću narodi. Crveno se zažare sva lica.
7 Navaljuju kao junaci. Kao ratnici penju se na zid. Svaki ide svojim putem. Ne odstupaju sa svojih staza.
8 Jedan drugoga ne tiska. Svaki stupa svojom stazom. I među strijelama prodiru bez zastajanja.
9 Udaraju na grad, trče po zidovima, penju se na kuće i kao lupeži ulaze kroz prozore.
10 Pred njima se trese zemlja, drmaju se nebesa. Sunce i mjesec pomrače, svjetlost se zvijezda ugasi.
11 I Gospodin drma svojim glasom pred svojom vojskom. Jer je njegova vojska vrlo velika, mnogobrojni su izvršitelji njegove riječi. Jest, velik je Gospodnji dan i vrlo strašan. Tko će ga podnijeti?
12 Ali i sada još govori Gospodin: “Svim srcem obratite se k meni posteći, plačući i tugujući!”
13 Razderite svoja srca, a ne haljine! Obratite se Gospodinu, svojemu Bogu! Jer je on milostiv i milosrdan, strpljiv i bogat milosrđem, i požali nesreću.
14 Tko zna ne će li opet požaliti, tako da vam ipak još ostane njegov blagoslov, te imate žrtvene prinose i naljeve za Gospodina, svojega Boga?
15 Trubite u trubu na Sionu! Zapovjedite sveti post! Sazovite svečanost!
16 Saberite narod! Posvetite općinu! Sazovite starce! Saberite djecu i nejačad! Zaručnik neka iziđe iz svoje sobe, zaručnica iz svoje odaje!
17 Između trijema i žrtvenika neka plaču svećenici, Gospodnje sluge, i neka mole: “Smiluj se, Gospodine, svojemu narodu! Ne daj svoju baštinu pod sramotu, da joj se rugaju neznabošci! Zašto da se kaže među narodima: Gdje im je Bog?”
18 Tada je revnovao Gospodin za svoju zemlju i smilovao se svome narodu.
19 I Gospodin je odgovorio svome narodu: “Evo, ja vam šaljem žita, vina i ulja da se time nasitite! Više vas ne dajem pod sramotu među neznabošcima.
20 Sjevernoga ću neprijatelja protjerati od vas, odagnat ću ga u suhu i pustu zemlju, njegovu prednju četu u istočno more, njegovu zadnju četu u zapadno more, da se podigne od njega smrad raspadanja i da nestane njegova truleža. Jest, velike ću stvari učiniti.”
21 Zemljo, ne boj se! Raduj se i veseli se! Jer je Gospodin učinio velike stvari.
22 Ne bojte se, poljske životinje! Jer su opet zelena pasišta u pustinji. Drveće opet nosi svoje plodove. Smokva i vinova loza daju svoj rod.
23 I vi, djeco Siona, radujte se i veselite se u Gospodinu, svome Bogu, jer vam daje dažd u pravoj mjeri, spušta vam ranu i kasnu kišu kao prije.
24 Tada se opet gumna napunjaju žitom. Kace se prelijevaju od vina i ulja.
25 ”Ja ću vam nadoknaditi godine kojima su urod izjeli skakavac, žderalica, ljupilac i grizac, moja velika vojska koju sam poslao na vas.
26 Imat ćete jela u izobilju i bit ćete siti, i slavit ćete ime Gospodina, svojega Boga, koji je učinio čudesne stvari na vama. I nikada se više ne će osramotiti moj narod.
27 Tada ćete spoznati da ja boravim usred Izrćla i da sam ja, Gospodin, vaš Bog, a inače nitko. I nikada se više ne će moj narod osramotiti.