1Gospodnja riječ koja dođe Joelu, sinu Petuelovu.
2čujte, starci! Slušajte, svi stanovnici zemlje! Je li se ikada takvo što dogodilo u vaše dane i u dane otaca?
3Pripovijedajte o tom svojoj djeci, vaša djeca svojoj djeci i ona budućemu pokoljenju!
4Što ostade od grisca, izjede skakavac. Što ostade od skakavca, izjede žderalica. Što ostade od žderalice, izjede ljupilac.
5Prenite se, pijanice, plačite! Sve vinopije, tugujte za novim vinom! Jer je oteto iz vaših usta.
6Jer je prekrio moju zemlju narod silan i bez broja. Zubi su njegovi lavovi zubi. čeljusti su njegove kao u lavice.
7Satro je moju vinovu lozu, osušio moju smokvu, pokidao je i ogulio, bijele joj se grane.
8Tuguj kao djevojka, u odjeći žalosti za mladim zaručnikom!
9Nesta žrtvenih prinosa i naljeva u Gospodnjoj kući. Tuguju svećenici, Gospodnje sluge.
10Opustjelo je polje, uvenula je zemlja, jest, žito je uništeno, usahnulo je vino, nestalo je ulja.
11Uplašeni stoje seljaci, ridaju vinogradari, zbog pšenice i ječma, jer je propala na njivi žetva.
12Usahnula je loza, uvela je smokva, šipak, palme i jabuka: sve se poljsko drveće posušilo. Jest, nestalo je radosti kod ljudi.
13Opašite se, naričite, svećenici! Ridajte, sluge žrtvenika! Dođite, probdijte noć u pokorničkoj odjeći, vi, sluge mojega Boga! Jer je nestalo u kući vašega Boga žrtvenih prinosa i naljeva.
14Zapovjedite sveti post! Sazovite svečanost! Skupite starješine i sve zemaljske stanovnike u kući Gospodina, svojega Boga, i vapite Gospodinu:
15”Jao dana!” Jer je blizu Gospodnji dan. Dolazi kao sila od Silnoga.
16Nije li oteta hrana ispred naših očiju, nije li oteto kući našega Boga radost i veselje?
17Usjevno zrno leži trulo pod grudama. Prazne stoje žitnice. Raspadaju se spreme, jer usahnu žito.
18O, kako uzdiše stoka! Raspršena su stada goveda, jer nemaju paše. I sitno blago gine.
19K tebi, Gospodine, vapim. Jer žega sažeže pasišta u pustinji. Plamen popali sve drveće u polju.
20I poljska zvijer urla dašćući za tobom. Jer su usahnuli potoci. Žega je sažegla pasišta u pustinji.