Job 6
1 Nato Job odgovori:
2 O, da bi se samo izmjerila moja zla volja, i zajedno se stavila na vagu moja patnja!
3 Teža bi ona bila od morskoga pijeska; zato su zbunjujuće moje riječi. \
4 Jer su strijele Svemogućega u meni, njihov otrov ispija mi duh, strahote Božje udaraju na me.
5 Riče li divlji magarac na paši, muče li vol uz svoju kuću?
6 Može li se bljutavo jesti bez soli, ima li slasti u bjelanjku jajeta?
7 Gadi mi se to samo dotaknuti, gadi mi se moj nečisti kruh.
8 O, da bi se ispunilo za čim težim; da bi mi Bog dao za čim uzdišem! \
9 Da bi me Bog htio uništiti; da bi mahnuo svojom rukom i istrijebio me! \
10 To bi mi bila utjeha; poskočio bih od radosti, ako i gorim od boli; ipak se ne protivim riječima Svetoga. \
11 Gdje da nađem snagu da još dulje izdržim? Kad će doći kraj da još mogu čekati?
12 Je li moja snaga kao snaga kamenja i je li moje meso od mjedi?
13 Nije li me ostavila sva pomoć, nije li mi oduzeta svaka potpora?
14 Nesretnomu treba sućut prijatelja, iako je odbacio strah Svevišnjega!
15 Moja nevjerna braća su kao zimski potok, prolaze kao nabujali potoci
16 koji su mutni od leda u kojima se krije snijeg.
17 U vrijeme žege presuše, iščeznu iz svojega korita kad ugrije.
18 Tragovi njihova toka izgube se, dignu se kao para i nestanu.
19 Karavane iz Teme gledale su ih, i trgovačke povorke iz Sabe oslanjale se na njih; \
20 ali se prevariše u svojemu uzdanju: dođoše tamo i pogledaše se prevareni.
21 Tako ste sad i vi meni: gledate tu strahotu i bojite se.
22 Jesam li vam rekao: dajte mi štogod, poklonite mi od svojega imanja!
23 Ili, izbavite me iz neprijateljeve ruke, iskupite me iz ruku nasilnikâ?
24 Poučite me, i ja ću šutjeti; obavijestite me u čemu sam pogriješio! \
25 Zašto se rugati otvorenim riječima, i što dokazuje kad vi korite?
26 Vama su dokaz puste riječi, a očajnikov je govor vjetar.
27 Na sirotog napadate i kopate jamu svojemu prijatelju.
28 Zato imajte dobrotu, poslušajte me; ne ću vam sigurno lagati u oči. \
29 Promislite, da ne bude nepravde; promislite, ja sam još u pravu. \
30 Ima li nepravde na mom jeziku, ne razabiru li moja usta zlo?