Job 42
1 Tada Job odvrati Gospodinu:
2 Znam da sve možeš, da se ne može smesti što naumiš.
3 Tko je to što zamračuje Božji naum nerazumnim govorima?” Tako sam govorio bez razumijevanja; bilo je odveć čudesno, a da bih shvatio. \
4 ”Slušaj! Ja ću govoriti. Ja ću te pitati; ti me pouči!” \
5 Ušima sam bio čuo o tebi; a sada te je vidjelo moje oko. \
6 Zato opozivam i kajem se u prahu i pepelu!
7 I kad je bio Gospodin tako izgovorio Jobu, reče Gospodin Elifazu iz Temana: “Moj se gnjev raspalio na tebe i na oba tvoja prijatelja; jer niste pravo govorili o meni kao moj sluga Job.\
8 Zato sada uzmite sedam bikova i sedam ovnova, odite k mojemu sluzi Jobu i prinesite žrtvu za se! A moj sluga Job neka se pomoli za vas! Jer samo zbog njega ne ću učiniti s vama po vašoj ludosti: jer niste pravo govorili o meni kao moj sluga Job.”
9 Tada otidoše Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naama i učiniše kako im je bio zapovjedio Gospodin. I Gospodin pogleda na Joba.
10 I Gospodin preokrenu Jobovu sudbinu, jer se bio pomolio za svoje prijatelje. Dvostruko dade opet Jobu sve što je bio posjedovao.
11 Tada dođoše k njemu sva njegova braća i sestre, i svi njegovi prijašnji znanci. Održaše u njegovoj kući gozbu s njim, iskazaše mu svoju sućut i utješiše ga za svu nesreću koju je bio Gospodin pustio na nj. I dadoše mu svaki po komad srebra i po zlatni prsten.
12 A Gospodin je blagoslivljao Joba poslije još više nego prije. Posjedovao je četrnćst tisuća ovaca, šest tisuća deva, tisuću jarmova volova i tisuću magarica.
13 Imao je sedam sinova i tri kćeri.
14 Jednoj dade ime Jemima, drugoj Kasija i trećoj Keren Hapuk.
15 U svoj zemlji nije bilo žena koje su bile tako lijepe kao Jobove kćeri. Otac im njihov dade jednaku baštinu kao i njihovoj braći.
16 Job je potom živio još sto i četrdeset godina i vidio je djecu i unučad, četiri koljena.
17 I umre Job star i sit života.