1Nato odvrati Job:
2Kako si tako krasno pomogao nemoći, podupro ruku onome kojemu se skršila jakost!
3Kako si tako dobro savjetovao ludost, i mudrost u izobilju iznio na svjetlo!
4A koga si to htio poučiti? čiji je duh izišao iz tebe?”
5Od njega se prepadaju mrtvi pod vodama i njihovim stanovnicima.
6Otkriven je pred njim podzemni svijet, carstvo mrtvih bez pokrova.
7Nad prazninom razastire on sjever, iznad ničega daje da lebdi zemlja.
8U svoje oblake goni vode, a da se pod njima ne rasprsnu oblaci.
9On prekriva krug punoga mjeseca i razapinje nad njim svoj oblak.
10On vuče krug oko površine vode, gdje svjetlost graniči s tminom.
11Stupovi neba tresu se i dršću od njegove prijetnje.
12Svojom snagom čini da buči more, svojom mudrošću razbija Rahaba (neman).
13Njegov dah razvedri nebo, njegova ruka probode hitru zmiju.
14Ali to su tek obrubi njegova upravljanja, šapat je to samo što čujemo o njemu. I tko da razumije grom njegove svemoći?!