1Zašto Svemogući nije odredio kaznena vremena? Zašto njegovi vjernici ne gledaju njegove sudbene dane?
2Granice se pomiču, stada se otimaju i gone se na pašu; \
3sirotama odgone magarca; u zalog uzimaju govedo udovici; \
4siromahe odbijaju s puta, i tko je god bijedan u zemlji, skriva se.
5Eto, kao divlji magarci u pustinji izlaze oni na svoj posao, da traže sebi hranu; pustinja im daje kruh za djecu; \
6na polju kose sijeno, skupljaju u zlikovčevu vinogradu; \
7bez haljina noće goli, ni zimi nemaju pokrivala; \
8kisnu od dažda u gori, bez krova se privijaju k stijeni.
9Od majčinih prsiju trgaju siroče, siromaha tlače pljenidbom:
10hodaju goli, bez haljina, i gladni vuku snopove; \
11u svojim zidinama cijede ulje, grožđe u kacama gaze, a žeđaju.
12Stenju pod ljudskim bjesnilom, viče duša ranjenih na smrt, a Bog ne pazi nikad na sramotu.
13Drugi su kod neprijateljâ svjetlosti, ne poznaju njezine putove i ne ostaju na njezinim stazama.
14Zorom ustaje krvnik, ubija uboge i siromahe, lupež se vuče okolo po noći.
15Oko onoga koji je počinio preljub očekuje sumrak. Misli: nijedno me oko ne vidi, i skriva svoje lice.
16Po mraku provaljuju u kuće, a po danu se zaključavaju. Ne žele znati za svjetlost; \
17jer je jutro njima svima jedna groza, vrijeme kad se može vidjeti smrtna strahota.
18Neka propadne na površini vode! Neka je u zemlji prokleta njegova baština! Neka ne udari više nikada vinogradskom stazom!
19Kao što suha žega siše snježnu vodu, tako podzemni svijet grabi zlikovce.
20Neka ga zaboravi majčina utroba! Neka se crvi naslađuju na njemu! Neka ga se ne spominje nikada! Kao drvo skršit će se zloća.
21Neka se združi s neplodnom koja ne rađa, on koji ne učini ništa dobro udovici.
22Ipak daje njegova moć dug život silnicima; on ustane opet, makar se više nije uzdao u život. \
23Dade mu u što će se pouzdati, biva poduprt, oči su njegove na njihovim putovima.
24Uzvise se? zamalo, pa ih više nema; padaju, prolaze kao sve; odreže ih se kao vrhove klasja. \
25Zar nije tako? Tko će me utjerati u laž? Tko će pokazati moj govor kao ništavan?!