Job 23
1 Nato odvrati Job:
2 Tako je i danas moja tužba kao prkos: teško tišti njegova ruka moje uzdisanje.
3 O, kad bih znao gdje bih ga našao, da stupim pred njegov sud!
4 Iznio bih pred njega svoju stvar, puna dokaza bila bi mi usta.
5 Želio bih znati riječi što bi mi ih odgovorio; htio bih saznati što bi mi rekao. \
6 Bi li se u velikoj svojoj moći prepirao sa mnom? Ne, on bi pripazio na me.
7 Tamo bi se pravednik mogao prepirati s njim, pred svojim sucem oslobodio bih se zauvijek.
8 Ali pođem li prema istoku, nema ga tamo; pođem li prema zapadu, ne vidim ga. \
9 Radi li na sjeveru, ne nalazim ga; okrene li prema jugu, ne mogu ga opaziti. \
10 Ali on zna moj put; kad bi me prokušao, izišao bih kao zlato. \
11 Koraka se njegova držala čvrsto moja noga; puta sam se njegova držao i nisam skrenuo nikada. \
12 Od zapovijedi njegovih usta nisam odstupao nikada; riječi njegovih usta čuvao sam u grudima. \
13 Uvijek je sebi jednak, tko će ga odvratiti: što njegova duša zaželi, ono učini.
14 On će dovršiti i moju sudbinu, i toga još u njega ima mnogo.
15 Zato se prestrašim pred njegovim licem; i kad pomislim na to, strah me od njega. \
16 Bog je moje srce učinio plašljivim; Svemogući me je u strah utjerao. \
17 Zbog tmine ne osjećam se uništen, niti zato što je mrak obavio moje lice.