Job 21
1 Nato odvrati Job:
2 ”Ah, poslušajte ipak mirno moju riječ! I neka mi to bude od vas utjeha!
3 Dopustite mi da govorim! Kad izgovorim, možeš mi se narugati.
4 Je li moja tužba protiv ljudi, i zašto da duh moj ne bude nestrpljiv?
5 Slušajte me, zapanjite se, stavite ruku na usta!
6 Kad pomislim na to, hvata me strah, zadršćem u cijelom tijelu.
7 Zašto zlikovci ostaju na životu? Zašto ostare i obogate se?
8 Zdrav stoji njihov mlad naraštaj pred njima, s njima, i njihovi potomci pred njihovim očima.
9 Sigurne su od pogibelji njihove kuće, Božji prut nije nad njima.
10 Bikovi njihovi skaču i ne promašuju, njihove krave tele se i ne jalove se.
11 Ispuštaju kao janjce djecu, veselo poskakuju njihovi mališani,
12 pjevaju uz bubanj i citaru, vesele se uz sviralu.
13 Provode u sreći svoje dane i silaze u miru u podzemni svijet.
14 A Bogu su ipak rekli: Idi od nas! Ne ćemo ništa znati za tvoje putove.
15 Tko je Svemogući da mu služimo? Što nam koristi da mu se molimo?
16 Pa nije li sreća u njihovoj ruci? Daleko je od mene mišljenje bezbožnika!
17 Koliko se puta gasi život grješnikâ, dolazi i na njih nevolja, i na muke ih stavlja u svome gnjevu.
18 Bivaju kao pljeva na vjetru, kao prah što ga raznosi vihor.
19 Bog prištedi njegovoj djeci nevolju? On plaća njemu samomu da osjeti.
20 Vlastitim očima mora vidjeti svoju nesreću; mora sam piti gnjev Svemogućega. \
21 Što mu je stalo, kako je njegovoj kući poslije njega kad se broj njegovih mjeseci završio?
22 Ali smije li se Boga učiti mudrosti, njega koji sudi u nebeskim visinama?
23 U potpunoj snazi netko umire, bez brige i zadovoljan.
24 Njegove su posude pune mlijeka, dobro je uhranjena moždina njegovih kostiju.
25 Drugi umire u gorkom jadu, nikada nije okusio sreće.
26 Obojica sad leže zajedno u prahu, obojicu prekriva trulež.
27 Eto, znam vaše misli, spletke što ih smišljate protiv mene.
28 Mislite: gdje je kuća kneza, i gdje je šator u kojem su stanovali bezbožnici?
29 Niste li ikada pitali za savjet putnike? A za njihove znakove ne ćete ipak znati.
30 Za dan nevolje ostaje pošteđen zlikovac, a na dan gnjeva odvede se.
31 Tko će ga u oči ukoriti za njegov život, tko će mu vratiti što je počinio?
32 Isprate ga još do groba i pobrinu se za grobni spomenik.
33 Blago leže na njemu grude doline. Idu za njim svi ljudi, i pred njim bezbrojni.
34 Pa me htjedoste tješiti ništavilom? Od vaših prigovora preostade samo prijevara.”