1Nato odvrati Job:
2”Ah, poslušajte ipak mirno moju riječ! I neka mi to bude od vas utjeha!
3Dopustite mi da govorim! Kad izgovorim, možeš mi se narugati.
4Je li moja tužba protiv ljudi, i zašto da duh moj ne bude nestrpljiv?
5Slušajte me, zapanjite se, stavite ruku na usta!
6Kad pomislim na to, hvata me strah, zadršćem u cijelom tijelu.
7Zašto zlikovci ostaju na životu? Zašto ostare i obogate se?
8Zdrav stoji njihov mlad naraštaj pred njima, s njima, i njihovi potomci pred njihovim očima.
9Sigurne su od pogibelji njihove kuće, Božji prut nije nad njima.
10Bikovi njihovi skaču i ne promašuju, njihove krave tele se i ne jalove se.
11Ispuštaju kao janjce djecu, veselo poskakuju njihovi mališani,
12pjevaju uz bubanj i citaru, vesele se uz sviralu.
13Provode u sreći svoje dane i silaze u miru u podzemni svijet.
14A Bogu su ipak rekli: Idi od nas! Ne ćemo ništa znati za tvoje putove.
15Tko je Svemogući da mu služimo? Što nam koristi da mu se molimo?
16Pa nije li sreća u njihovoj ruci? Daleko je od mene mišljenje bezbožnika!
17Koliko se puta gasi život grješnikâ, dolazi i na njih nevolja, i na muke ih stavlja u svome gnjevu.
18Bivaju kao pljeva na vjetru, kao prah što ga raznosi vihor.
19Bog prištedi njegovoj djeci nevolju? On plaća njemu samomu da osjeti.
20Vlastitim očima mora vidjeti svoju nesreću; mora sam piti gnjev Svemogućega. \
21Što mu je stalo, kako je njegovoj kući poslije njega kad se broj njegovih mjeseci završio?
22Ali smije li se Boga učiti mudrosti, njega koji sudi u nebeskim visinama?
23U potpunoj snazi netko umire, bez brige i zadovoljan.
24Njegove su posude pune mlijeka, dobro je uhranjena moždina njegovih kostiju.
25Drugi umire u gorkom jadu, nikada nije okusio sreće.
26Obojica sad leže zajedno u prahu, obojicu prekriva trulež.
27Eto, znam vaše misli, spletke što ih smišljate protiv mene.
28Mislite: gdje je kuća kneza, i gdje je šator u kojem su stanovali bezbožnici?
29Niste li ikada pitali za savjet putnike? A za njihove znakove ne ćete ipak znati.
30Za dan nevolje ostaje pošteđen zlikovac, a na dan gnjeva odvede se.
31Tko će ga u oči ukoriti za njegov život, tko će mu vratiti što je počinio?
32Isprate ga još do groba i pobrinu se za grobni spomenik.
33Blago leže na njemu grude doline. Idu za njim svi ljudi, i pred njim bezbrojni.
34Pa me htjedoste tješiti ništavilom? Od vaših prigovora preostade samo prijevara.”