Job 20
1 Tada odvrati Sofar iz Naama:
2 Protiv toga se ježi moja misao, i zato kuha u mojim prsima.
3 Morao sam čuti ukor što me sramoti, ali će duh mog razuma odgovoriti za me.
4 Ne znaš li prastaru mudrost, tako staru kao opstanak ljudi na zemlji?
5 Slava grješnikâ traje kratko vrijeme, i radost je zlikovca za čas.
6 Makar se njegova oholost popela do neba, makar se njegovo tjeme dotaklo oblakâ,
7 kao njegova smrada će ga nestati zauvijek; tko ga je poznavao, pitat će tada: kamo se djenuo? \
8 Bez traga će odletjeti, nalik na san; iščeznut će kao noćna prikaza. \
9 Oko koje ga je gledalo, ne će ga više nikada vidjeti; ne će ga više gledati njegovo mjesto. \
10 Djeca će se njegova dodvoravati prosjacima, vlastitom će rukom izdavati svoje bogatstvo.
11 Makar se njegovo tijelo i nadimalo mladošću, morat će se s njim u zemlju zakopati.
12 Ako je i slatka njegovim ustima zloća, on je krije pod svojim jezikom; \
13 čuva je i ne pušta je, nego je zadržava u svomu grlu; \
14 ipak će se jelo pretvoriti u njegovoj nutrini, postat će u njegovu tijelu gujin otrov.
15 Blago koje je proždro, izbljuvat će, Bog će ga istjerati iz njegova tijela.
16 Otrov je gujin usisao, sada mu gujin jezik zadaje smrt.
17 Ne smije se naslađivati na potocima, na rijekama kojima teče med i mlijeko.
18 Što je ugrabio, vratit će, ne će to smjeti pojesti; bogatom dobitku ne će se radovati. \
19 Tlačio je, nije pomagao siromasima; oteo je kuću koju nije sazidao. \
20 I jer njegov trbuh ne zna što je dosta, ne će se spasiti uza sve svoje blago.
21 Ništa nije umaklo njegovoj požudi, i zato njegova sreća nije trajna.
22 U obilju bogatstva doći će u nevolju; sva težina nesreće svalit će se na njega. \
23 Bude li htio napuniti svoj trbuh, poslat će na nj Bog ljutnju svojega gnjeva, i pustit će da na njega kao dažd padne njegova propast.
24 Bude li htio umaći željeznom oružju: prostrijelit će ga ipak mjedeni luk.
25 Strijela puštena proći će kroz njegovo tijelo, i svijetlo željezo izići će iz njegove žuči, na njega će pasti smrtna strahota.
26 Sva mu je tama sačuvana kao blago; žderat će ga oganj, ni od koga raspiren; izgorjet će što još preostade u svom šatoru. \
27 Otkrit će nebo njegov grijeh, i zemlja će ustati protiv njega.
28 Bogatstvo njegove kuće otići će, rastočit će se u dan njegova gnjeva.
29 To je usud od Boga čovjeku zlikovcu; to je baština koju mu je Bog ostavio. \