Job 1
1 Bio je čovjek u zemlji Usu po imenu Job. On je bio čovjek pošten i pravedan, bojao se Boga i klonio se zla.
2 Imao je sedam sinova i tri kćeri.
3 Imao je sedam tisuća ovaca, tri tisuće deva, pet stotina jarmova volova, pet stotina magarica; osim toga veoma mnogo čeljadi. Bio je bogatiji od svih sinova Istoka.\
4 A bio je običaj u njegovih sinova da svaki od njih održi gozbu u kući određenog dana. I k svojim trima sestrama slali bi pozive, da jedu i piju s njima.
5 A kad bi se izredali u gozbama, tad bi dao Job da se pozovu i da priprave za žrtvu. Rado bi onda prinosio žrtvu paljenicu za svakoga od njih. Jer je mislio Job: “Možda su sagriješila moja djeca i uvrijedila Boga u svom srcu.” Tako je činio Job svaki put.
6 A dogodi se jednoga dana pa dođoše Božji sinovi i stupiše pred Gospodina. I Sotona se pojavi među njima.
7 I Gospodin upita Sotonu: “Odakle dolaziš?” Sotona odgovori Gospodinu: “Prošao sam zemljom i putovao po njoj.”
8 Tada reče Gospodin Sotoni: “Jesi li opazio i mojega slugu Joba? Nema takva čovjeka na zemlji. Pošten je i pravedan, boji se Boga i kloni se zla.”
9 Sotona odvrati Gospodinu: “Je li možda Job uzalud tako bogobojazan?
10 Ne ograđuješ li njega i njegovu kuću i sve što mu pripada? Djelo njegovih ruku blagoslivljaš i njegov se posjed širi dalje u zemlje.
11 Ali pruži samo jednom ruku i dotakni se njegova imanja, ne će li otvoreno ustati protiv tebe!”
12 Tada reče Gospodin Sotoni: “Dobro, sve njegovo imanje neka je u tvojoj vlasti. Samo na njega samoga ne smiješ staviti ruku.” I Sotona ostavi Gospodina.
13 I dok su jednoga dana Jobovi sinovi i kćeri bili na gozbi u kući svojega najstarijeg brata i pili vino,
14 stiže glasnik k Jobu i javi: “Volovi su orali i magarice su pasle uz njih.
15 Tada udariše Sabejci, oteše ih, pobiše sluge mačem. Jedini ja utekoh da ti to javim.”
16 Još je on govorio kad dođe drugi i javi: “Oganj Božji pade s neba i spali ovce i sluge, i proždre ih. Jedini ja utekoh da ti to javim.”
17 Još je on govorio kad dođe opet jedan i javi: “Kaldejci sastaviše tri čete, udariše na deve, otjeraše ih i pobiše sluge mačem. Jedini ja utekoh da ti to javim.”
18 Dok je još taj govorio, dođe daljnji i javi: “Tvoji sinovi i kćeri bili su na gozbi i vino su pili u kući svojega najstarijeg brata.
19 Najednom zahuji jak vihor iz pustinje i udari u četiri ugla kuće, tako da se ona obori na mlade ljude. Tako oni pogiboše. Jedini ja utekoh da ti to javim.”
20 Tada ustade Job, razdere svoju haljinu i ostriže sebi kosu. Onda se baci ničice na zemlju, duboko se pokloni.
21 I pomoli se: “Gol izađoh iz krila svoje majke. Gol se opet onamo vraćam. Gospodin dade, Gospodin uze. Neka je blagoslovljeno ime Gospodnje!”
22 Kod svega toga ne sagriješi Job i ne reče nikakve nepristojne riječi protiv Boga.