Jeremiah 49
1 O Amoncima. Ovako veli Gospodin: “Zar Izrćl nema sinova? Zar nema baštinikâ? Zašto je Milkom baštinio Gad, zašto se njegov narod nastanio u njegovim gradovima?
2 Zato, zaista, dolazi vrijeme”, govori Gospodin “kad ću učiniti da zaori ratni urnebes protiv Rabat Amona. Bit će gomila razvalinâ. Njegovi će gradovi biti ognjem spaljeni, i Izrćl će baštiniti svoju vlastitu baštinu”, govori Gospodin.
3 Hešbone, jauci! Opustošen je Ar. Jadikujte, Rabatove kćeri! Pripašite vreću oko sebe i tugujte! Lutajte u pleterima! Milkom putuje u progonstvo sa svim svojim svećenicima i knezovima.
4 Što se hvališ svojom dolinom, svojim bujnim dnom doline, nevjerna kćeri, hvastajući se svojim bogatstvom: “Tko će udariti na me?”
5 ”Zaista, grozu ću pustiti na te”, govori svemogući Gospodin nad vojskama, “sa svih strana oko tebe! Bit ćete raspršeni, svaki za se. Bjegunce nitko ne će skupiti.
6 Ali ću poslije okrenuti opet sudbinu Amonaca”, govori Gospodin.
7 O Edomu. Ovako veli Gospodin nad vojskama: “Zar nema više mudrosti u Temanu? Zar je nestao savjet razumnima? Je li im mudrost uminula?
8 Bježite! Udaljite se odatle! Sakrijte se u dubinu, građani u Dedanu! Jer ću pustiti da na Ezava dođe njegova nesreća, vrijeme njegove kazne.
9 Dolaze k tebi vinogradari: za pobiranje ne ostavljaju više ništa. Dolaze noću kradljivci: pohlepno grabe.
10 Jest, ogolit ću Ezava. Otkrit ću njegova skrovišta. On se više ne može sakriti. Pleme će njegovo biti uništeno, njegova braća i susjedi. Ništa više ne ostade od njega.
11 Ostavi svoje sirote! Ja ću ih uzdržavati. Tvoje udovice neka se uzdaju u me!”
12 Jer ovako veli Gospodin: “Zaista, koji nisu zaslužili da piju čašu, moraju je piti: a ti, ti da bi još ostao bez kazne? Ne ćeš ostati bez kazne, nego piti!
13 Jer sobom se kunem, govori Gospodin: Bosra će biti vječna pustinja!”
14 čuo sam vijest od Gospodina, glasnik je poslan k narodima: “Skupite se! Idite protiv Edoma! Dignite se u boj!”
15 ”Zaista, učinit ću te malenim među narodima, prezrenim među ljudima.
16 Strah što ga ulijevaš zaludio je tvoje drsko mišljenje, jer stanuješ u kamenim rasjeklinama, hvataš se vrletnih visina. I visoko gradiš gnijezdo kao orao; ipak ću te otamo oboriti”, govori Gospodin. \
17 ”Grozan će postati Edom. Tko prolazi pokraj njega, zgrozi se i podsmijava se zbog svih njegovih rana.
18 Kako se zbilo Sodomi i Gomori i njihovim susjedima kod njihova uništenja, tako”, veli Gospodin, “ne će više tamo nitko stanovati, nijedan čovjek ne će ondje boraviti.
19 Gle, kao što lav izlazi iz sjajne jordanske zemlje na pašnjak u Temanu, tako ih iznenada gonim odatle. Koga sam izabrao, toga ću postaviti nad njima. Jer tko je kao ja? Tko će mene izazvati? I koji će mi pastir odoljeti?”
20 Zato čujte Gospodnju odluku koju je prihvatio protiv Edoma, njegove naume, što ih je smislio protiv stanovnika Temana: Zaista, odvući će ih, najmanje od ovaca! Zaista, zgrozit će se pred njima vlastita paša!
21 Od praska njihova pada zadrhtat će zemlja. Jauk će se njihov čuti do Crvenoga mora.
22 Gle, kao orao on se diže uvis. Lebdi tamo. Širi svoja krila nad Bosrom. U onaj dan bit će srce edomskih junaka kao srce žene koja rađa.
23 O Damasku. Zbunjeni su Hamat i Arpad kad čuše zle glase. Srce je njihovo uzbuđeno od brige, ne može se viša umiriti.
24 Klonuo je Damask, okrenuo se da bježi. Groza ga spopala, tjeskoba i bolovi ga prihvatili kao ženu što rađa.
25 Jao, slavni je grad ostavljen, raskošan grad!
26 ”Zato će popadati mladići na njegovim ulicama, svi će ratnici izginuti u onaj dan!”, govori Gospodin nad vojskama.
27 ”Na zidove Damaska stavit ću oganj, da proždre Ben-Hadadove palače.”
28 O Kedaru i o kraljevstvima hasorskim, što ih pobijedi Nabukodonozor, kralj babilonski. Ovako veli Gospodin: “Ustanite! Idite na Kedar! Pokorite sinove Istoka!
29 Uzimaju im šatore i stada, njihova pokrivala i posuđe. Otimaju im njihove deve i viču na njih: Groza naokolo!
30 Bježite! Zaklonite se što brže! Sakrijte se u dubinu, stanovnici Hasora!”, govori Gospodin. “Nabukodonozor, babilonski kralj, prihvatio je odluku protiv vas, smislio je plan protiv vas.
31 Ustanite! Idite protiv bezbrižnog naroda, koji stanuje u sigurnosti”, govori Gospodin, “koji ne zna ni za vrata ni za prijevornice, koji stanuje sâm!
32 Njihove deve bit će plijen, mnoštvo njihovih stada grabež. Razasut ću ih u sve vjetrove, njih što šišaju tjeme. Učinit ću da dođe na njih propast sa svih strana”, govori Gospodin.
33 ”Hasor će onda biti stan čagljeva i vječna pustinja. Nitko ne će više tamo stanovati, nijedan čovjek ne će boraviti u njemu.”
34 Ovo je riječ Gospodnja koja dođe proroku Jeremiji protiv Elama, u početku vladanja Judina kralja Sidkije.
35 Ovako veli Gospodin nad vojskama: “Zaista, ja ću slomiti luk Elamu, glavno oružje njegove snage!
36 Dovest ću protiv Elama četiri vjetra s četiri kraja neba. Razasut ću ih u sve vjetrove. Ne će biti naroda kamo ne će doći prognanici Elama.
37 Utjerat ću u Elam strah od njegovih neprijatelja, od onih koji mu rade o glavi. Pustit ću nesreću na njih, žestinu svojega gnjeva”, govori Gospodin. “Poslat ću za njim mač dok ga ne zatrem.
38 Namjestit ću svoje prijestolje u Elamu, uništit ću ondje kralja i knezove”, govori Gospodin.
39 ”Na završetku dana okrenut ću Elamovu kob”, govori Gospodin.