Jeremiah 48
1 O Moabu. Ovako govori Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: Teško Nebu: bit će opustošen! Sramota, Kirjatajim će biti osvojen. Sramota, tvrđava slomljena!
2 Prođe slava Moaba. U Hešbonu snuju nesreću protiv njega: “Ustanimo da ga istrijebimo! Da nije više narod!” Madmene, i ti ćeš biti uništen. Za tobom ide mač.
3 čuj jauk iz Horonajima: “Pustošenje i satiranje veliko.”
4 ”Satrven je Moab!” Njihov jauk razliježe se do Segora.
5 Putem od Luhita uzlazi se plačući. Kako se silazi u Horonajim, čuje se jauk nad propašću:
6 ”Bježite, spasite život, budite kao magarac pustinje!”
7 Jer si gradio na svojim djelima i na svojem blagu, bit ćeš i ti osvojen. Kemoš putuje u ropstvo sa svim svojim svećenicima i knezovima.
8 Zatirač dolazi na svaki grad. Nijedan se grad ne će spasiti. Poharat će se dolina, opustošit će se nizina, kako je rekao Gospodin.
9 Stavite Moabu nadgrobni spomenik! Jer je on razoren. Njegovi gradovi postaju pustinjom, bez stanovnika.
10 Proklet tko se nemarno brine za Gospodnju riječ! Proklet tko od krvi usteže svoj mač!
11 Od malena je ostao Moab u miru, ležao je mirno na svojoj droždini, nije se pretakao iz posude u posudu, nikad nije išao u progonstvo. Zato mu je ostao profinjen okus. Njegov se miris nije izgubio.
12 ”Zato, zaista, dolazi vrijeme”, govori Gospodin, kada ću mu poslati bačvare. Oni će ga pretočiti, ispraznit će bačve, porazbijat će posude.
13 Tada će se Moab osramotiti Kemošom kao Izrćlova kuća nekoć Betelom, u koji se uzdala.
14 Kako samo možete reći: “Junaci smo, ljudi puni snage za boj!”
15 Zatirač je Moabov izišao protiv njega. Najbolji od njegove mladosti silaze da bi bili zaklani, govori kralj.
16 Ime je njegovo “Gospodin nad vojskama.”? “Posve je blizu Moabova propast. Brzo korača njegova nesreća.”
17 Žalite ga svi njegovi susjedi, svi koji znate za njegovo ime recite: “Kako se slomi jak štap, slavno žezlo!”
18 Siđi sa svoje slave, sjedni u blato, stanovnice, kćeri Dibona! Moabov zatirač izlazi protiv tebe, obara tvoje gradove.
19 Stani na put i pogledaj oko sebe, stanovnice Aroera! Upitaj umakloga bjegunca, reci: “Što se dogodilo?”
20 Osramoćen je Moab, razbijen. Jaučite i vičite! Oglasite na Arnonu: “Oboren je Moab.”
21 Sud dolazi na ravnu zemlju, na Holon i Jahsu i Mefaot,
22 na Dibon i Nebo i Bet-Diblatajim,
23 na Kirjatajim i Bet Gamul i na Bet Meon,
24 na Kerijot, Bosru i sve gradove moapske zemlje, daleke i blize.
25 ”Odbijen je rog Moabu, mišica se njegova smrskala”, govori Gospodin.
26 Opijte ga!? Podigao se na Gospodina.? Neka padne Moab u vlastitu bljuvotinu! Neka bude sada sam na podsmijeh!
27 Nije li tebi Izrćl bio na podsmijeh? Jesi li se možda zatekao među kradljivcima da podrugljivo treseš glavom kada si god samo o njemu govorio?
28 Ispraznite gradove i nastanite se u klisurama, moapski stanovnici! Učinite kao golubica koja se gnijezdi u pustari, na kraju gudure!
29 čuli smo za Moabov ponos, veoma velik, za njegovu oholost, njegovu nadutost i ponos, za njegovo razmetanje.
30 ”Znam dobro njegovu obijest”, govori Gospodin. “Laž je njegovo brbljanje, laž je njegovo djelovanje.”
31 Zato jaučem za Moabom, vičem glasno za svojim Moabom. Žalim ljude u Kir Heresu.
32 Više nego što sam plakao za Jazerom plačem za tobom, lozo Sibmasa! Do mora se vuče tvoja vriježa, dopire do Jazera. U tvoju jesen i u tvoju berbu prodire zatirač.
33 Radost i veselje iščeznu s rodnoga polja, iz moapske zemlje. Učinio sam kraj vinu u kacama. Gnječioci ne će više gnječiti. Ratna vika nije više radovanje.
34 Do Elalea prodire vika od Hešbona. Glasno jauču do Jahse, od Soara do Horonajima, do Eglat-Šelišije. Vode Nimrima postaju pustinja.
35 ”Učinit ću u Moabu kraj,” govori Gospodin, “onomu koji se penjao na žrtvenu visinu, da kadi svojim bogovima.
36 Zato tuguje kao frula moje srce za Moabom. Tuguje kao frula moje srce za stanovnicima u Kir Heresu. Propalo je sve njihovo imanje i dobro.
37 Svaka je glava ćelava. Svaka je brada obrijana, zarezotine na svim rukama, oko bedara odjeća žalosti!
38 Na svim Moabovim krovovima i po njegovim cestama ništa do jadikovanje: Jer sam razbio Moab kao posudu koja se ne sviđa nikomu”, govori Gospodin.
39 Kako je satrven!? Jaučite!? Kako Moab okreće leđa naprćen sramotom! Postade Moab podsmijeh i groza svim svojim susjedima.
40 Jer ovako govori Gospodin: “Evo, kao orao lebdi nad njim, širi krila nad Moabom.
41 Osvojeni su gradovi, zauzete su tvrđave. U onaj će dan biti srce Moabovih junaka kao srce žene što rađa.”
42 Uništen će biti Moab. Nije više narod. Jer se podigao na Gospodina.
43 ”Groza i jama, i zamke na tebi, moapski stanovniče!”, govori Gospodin.
44 ”Tko je umaknuo grozi, upada u jamu; tko iziđe iz jame, uhvati se u zamku kad ovo pustim na Moab, u godini njegova pohođenja”, govori Gospodin. \
45 U hešbonskoj sjeni zaustavljaju se izmoreni bjegunci. Jest, nekoć je izišao oganj iz Hešbona i ognjeni plamen iz Sihonove tvrđe opalio je sljepoočnice Moabu, tjeme borcima.
46 Teško tebi, Moabe! Izgubljen si, Kemošov narode! Sinovi će tvoji biti zarobljeni i kćeri će tvoje biti odvučene u progonstvo.
47 ”Na kraju danâ okrenut ću Moabovu sudbinu”, govori Gospodin. Dovle je sud Moaba.