Jeremiah 18
1 Sljedeći naputak dođe Jeremiji od Gospodina:
2 ”Ustani, siđi u lončarevu kuću! Tamo ću ti objaviti svoje proroštvo!”
3 Siđoh u lončarevu kuću. On je bio upravo pri poslu za lončarskim kolom.
4 Pokvarila se posuda koju je upravo pravio, kako se to događa pod lončarevom rukom, pa je načinio drugu posudu, koja je lončaru bila po volji.
5 Tada mi dođe Gospodnja riječ:
6 ”Ne mogu li ja tako kao lončar postupati s vama, kućo Izrćlova?”, govori Gospodin. “Jest, kao što je glina u lončarevoj ruci, tako ste vi u mojoj ruci, kućo Izrćlova!
7 Sad zaprijetim jednome narodu ili jednome kraljevstvu, da ću ga istrijebiti, uništiti, zatrti.
8 Obrati li se taj narod od svoje zloće, zbog koje sam mu zaprijetio, meni će biti žao za nesreću koju sam mu mislio nanijeti.
9 Sad obećam jednome narodu ili jednome kraljevstvu da ću ga sazidati i zasaditi.
10 Učini li što je zlo u mojim očima ne slušajući mojega glasa, meni će biti žao za dobro koje sam mu mislio iskazati.
11 Zato sad objavi Judinim ljudima i jeruzalemskim stanovnicima. Ovako veli Gospodin: Evo, spremam protiv vas nesreću. Smislio sam protiv vas nesreću i skovao protiv vas naum! Vratite se svaki sa svojega zla puta! Popravite svoje putove i djela!
12 A oni će odvratiti: Uzalud je! Mi idemo za svojim vlastitim naumima. Svaki hoće raditi po tvrdokornosti svojega zlog srca.”
13 Zato ovako govori Gospodin: “Pitajte po narodima! Je li tko čuo takvo što? Veliku je sramotu učinila Izrćlova djevojka.
14 Odstupi li ikada od kamenoga grebena libanonski snijeg? Presuše li studene, bučne vode po gorama?
15 A mene je moj narod zaboravio. Ništavilu prinose tamjan. Posrću na svojim mitovima, na prastarim stazama, tako da hode vrletnim, neporavnatim putovima.
16 Učinit ću njihovu zemlju pustinjom, na vječnu porugu. Tko god prođe preko nje, zgražat će se i mahat će glavom.
17 Kao istočni vjetar tjerat ću ih pred neprijateljem. Leđa, a ne lice pokazat ću im u dan njihove nevolje.”
18 Oni kažu: “Hajdemo skovati planove protiv Jeremije! Jer još nije nestalo uputa od svećenika, ni savjeta mudraca, ni riječi proroka. Hajdemo ga pogoditi jezikom! Ne pazimo na sve njegove riječi!”
19 Pripazi na me, Gospodine! čuj govor mojih protivnika!
20 Hoće li se zlo vratiti za dobro, kad mi kopaju jamu? Spomeni se kako sam stajao pred tobom govoreći za njihovo dobro, da odvratim tvoj gnjev od njih!
21 Zato predaj njihovu djecu gladi! Izruči ih sili mača! Njihove žene neka budu bez djece i udovice, njihove muževe neka podavi kuga, njihove mladiće neka poubija mač u boju!
22 Neka se čuje vika iz njihovih kuća, kad dovedeš na njih krvničke čete iznenada! Jer kopaju jamu da me uhvate. Zamke namještaju mojim nogama.
23 A ti, Gospodine, znaš sav njihov naum protiv mene, da me ubiju. Ne opraštaj njihove krivnje! Ne briši ispred sebe njihova grijeha! Obori ih! Obračunaj s njima u vrijeme svojega gnjeva!