Jeremiah 17
1 ”Zapisan je Judin grijeh željeznom pisaljkom, urezan dijamantnim vrhom na ploči njihova srca, na rogovima njihovih žrtvenika,
2 da njihovi sinovi misle na njihove žrtvenike i idolske kolce, na zelenom drveću, na visokim humovima.
3 Na gorama u polju. Tvoje imanje, sve tvoje blago, predajem da se razgrabi, tvoje uzvisine za grijeh u svim tvojim krajevima.
4 Baštinu koju sam ti dao moraš ostaviti. Učinit ću da služiš svojim neprijateljima u zemlji koju ne poznaješ. Jer ste raspalili oganj u mojoj nutrini, što gori vječno.”
5 Ovako veli Gospodin: “Proklet čovjek koji se uzda u čovjeka; na čovjeka se oslanja čije se srce odvraća od Boga! \
6 On je kao grm u pustari. On ne doživi da mu je dobro. On stoji u suhoj pustinji, u slanoj zemlji, u kojoj se ne stanuje.
7 Blagoslovljen čovjek koji se uzda u Gospodina, kome je uzdanje Gospodin!
8 On je kao drvo posađeno kraj vode, koje k potoku pruža svoje korijenje. Ono se ne treba ništa bojati kada dođe žega. Njegovo lišće ostaje zeleno; u sušnoj godini nema nikakve potrebe. Ne prestaje donositi plod. \
9 Lukavo je srce više nego išta podmuklo. Tko da ga shvati?
10 Ja, Gospodin, istražujem srce, ispitujem bubrege, da naplatim svakome prema njegovim putovima, kako zaslužuju njegova djela.”
11 Ptica koja leži na jajima što ih nije snjela, jest onaj koji je stekao bogatstvo, ali nepravdom. U polovini svojega života mora ga ostaviti. Na svojem završetku on je kao luđak.
12 Prijestolje slave, uzvišeno od početka, jest mjesto našega svetišta.
13 Nado Izrćlova: Gospodine! Svi koji te ostave, posramit će se: koji odstupe od tebe, zapisat će se u prah. Jer ostaviše izvor žive vode, Gospodina.
14 Iscjeljuj me, Gospodine, da budem iscijeljen! Stoj uza me da nađem pomoć! Jer ti si moja hvala.
15 Gle, oni mi govore: “Gdje je Gospodnja prijetnja? Neka dođe!”
16 Ja te nisam tjerao na sud nesreće; nisam čeznuo za danom nesreće. Ti znaš što mi je došlo preko usana; pred tobom je to otvoreno! \
17 Ne budi mi strah, ti, utočište moje na dan nesreće!
18 Progonitelji moji neka propadnu, a ne ja! Neka se oni uplaše, a ne ja! Pusti na njih dan nesreće! Razbij ih dvostrukim udarom!
19 Ovako mi reče Gospodin: “Idi, postavi se na vrata zemljaka, na koja Judini kraljevi izlaze i ulaze, i na sva ostala jeruzalemska vrata!
20 Reci im: čujte Gospodnju riječ, Judini kraljevi, svi Judejci, svi jeruzalemski stanovnici, koji idete kroz ova vrata!
21 Ovako veli Gospodin: čuvajte se zbog svojega života, da ne nosite bremena u subotu i ne unosite ih na jeruzalemska vrata!
22 I ne nosite u subotu bremena iz svojih kuća! Ne radite nikakva posla, nego svetkujte subotu, kao što sam zapovjedio vašim ocima!
23 Ali oni nisu slušali i nisu mi prignuli svojega uha. Ostali su tvrdoglavi, nisu poslušali i nisu primili nauk.
24 Ako me sad vi poslušate, govori Gospodin, i ne budete više nosili u subotu bremena na vrata ovoga grada, nego zadržite svetom subotu i ne radite u subotu nikakva posla,
25 tada će ulaziti na vrata ovoga grada kraljevi i knezovi, koji sjede na Davidovu prijestolju, na kolima i konjima, oni, njihovi knezovi. Judini ljudi i jeruzalemski stanovnici, i ovaj će grad ostati napučen dovijeka.
26 Tada će iz Judinih gradova, iz jeruzalemske okoline, iz Benjaminova područja, iz nizine, iz gora i iz južne zemlje dolaziti ljudi koji prinose žrtve paljenice, žrtve klanice, darove i kâd, koji nose zahvalne žrtve u Gospodnju kuću.
27 Ako li ne poslušate moje zapovijedi, da držite svetom subotu, da ne nosite bremena i s njima u subotu ne dolazite na vrata Jeruzalema, onda ću raspaliti oganj na njegovim vratima, koji će sažeći jeruzalemske palače i ne će se više ugasiti!”