Jeremiah 13
1 Ovako mi reče Gospodin: “Idi, kupi sebi lanen pojas i stavi si ga oko bedara! Ali ga ne stavljaj u vodu!”
2 Kupio sam pojas po Gospodnjoj zapovijedi i stavio sam ga sebi oko bedara.
3 Opet mi dođe Gospodnja riječ:
4 ”Uzmi pojas što si ga kupio i što ga nosiš oko svojih bedara, digni se, idi na Eufrat i sakrij ga ondje u kakvu kamenu rasjeklinu!”
5 Otišao sam tamo i sakrio sam ga na Eufratu, kako mi je bio zapovjedio Gospodin.
6 Poslije mnogo dana reče mi Gospodin: “Digni se, idi na Eufrat i uzmi tamo pojas za koji sam ti zapovjedio da ga ondje sakriješ!”
7 Otišao sam na Eufrat, potražio sam i uzeo pojas s mjesta gdje sam ga bio sakrio. Ali je pojas bio istrunuo, tako da nije valjao više ni za što.
8 Tada mi dođe Gospodnja riječ:
9 ”Ovako veli Gospodin: Na isti ću način predati propasti Judinu oholost i veliku oholost Jeruzalema.
10 Ovi opaki ljudi, koji ne će slušati moje riječi, koji u zloći svojega srca idu i trče za tuđim bogovima, da im služe i klanjaju im se, oni će biti kao taj pojas koji nije ni za što.
11 Jer kako se pojas privije uz bedra čovjeka, tako sam htio da se Izrćlova kuća i sva Judina kuća privije uza me”, veli Gospodin, “da budu moj narod, moja dika, moja slava, moj ures. Ali oni ne poslušaše.
12 Reci im ove riječi: Ovako veli Gospodin, Izrćlov Bog: Svaki se vrč puni vinom! Ako ti oni odvrate: Zar ne znamo to sami, da se svaki vrč puni vinom,
13 tada im reci: Ovako veli Gospodin: Evo, ja ću ispuniti pijanstvom sve stanovnike ove zemlje, kraljeve koji sjede na Davidovu prijestolju, svećenike i proroke, i sve jeruzalemske stanovnike,
14 i razbit ću ih, jednoga o drugoga, oce zajedno sa sinovima”, veli Gospodin. “Nikakva štednja, nikakvo sažaljenje, nikakvo milosrđe ne će me zaustaviti u njihovu uništenju.”
15 Slušajte i pazite! Ne budite oholi kad govori Gospodin.
16 Dajte čast Gospodinu, svome Bogu, prije nego se spotaknu vaše noge na gorama u tami! Inače uzalud čekate svjetlost. On je preokrene u smrtnu noć i u najdublju tamu.
17 Ako ne slušate, moram ja u tišini plakati zbog vaše oholosti. Moje će se oko posve rastopiti u suzama, jer se zarobljeno odvodi Gospodnje stado.
18 Reci kralju i kraljici majci: “Ponizite se duboko! Jer vam sjajna kruna pada s glave.
19 Zatvoreni su gradovi južne zemlje. Nema nikoga da ih otvori. Sav se Juda odvodi, cijeli se zarobljava.”
20 Podigni svoje oči! Vidi kako dolaze sa sjevera! Gdje je stado što ti je bilo povjereno, sjajne ovce?
21 Što ćeš reći kad ti on za gospodare postavi one na koje si navikao kao na svoje pouzdanike? Ne će li te spopasti bolovi kao ženu kad rađa?
22 I ako se pitaš: “Zašto mi se to dogodilo?”, zbog velike će ti se krivnje odgrnuti skut, i pete će ti se izraniti.
23 Može li crnac promijeniti boju na svojoj koži ili ris svoje šare? Kako biste i vi još činili dobro koji ste se priviknuli na zlo!
24 Ja ću vas razasuti kao pljevu što odleti u pustinjskom vjetru.
25 To je tvoja sudbina, tvoj dio što sam ti ga odredio, veli Gospodin, jer si me zaboravio i oslonio se na laži.
26 Tvoj ću ti skut odgrnuti preko glave, da se vidi tvoja sramota.
27 Preljub, bestidan tvoj grohot, tvoju sramotnu bludnost: po humovima, na poljima vidio sam tvoje gadosti. Teško tebi, Jeruzaleme, nisi čist! Dokle će to još potrajati?